Prosopagnozija, poznata i kao “sljepoća za lica”, neurološki je poremećaj koji onemogućava pojedincima prepoznavanje poznatih lica, uključujući članove porodice, prijatelje, pa čak i vlastiti odraz u ogledalu.
Ovaj poremećaj može biti urođen (razvojna prosopagnozija) ili stečen uslijed oštećenja mozga, najčešće u fusiformnom girusu, regiji odgovornoj za obradu lica.
Neurološka osnova i uzroci
Istraživanja pomoću funkcionalne magnetne rezonance (fMRI) pokazala su da je fusiformni girus ključan za vizuelnu obradu lica. Studije poput onih sprovedenih na Harvard Medical School i University College London sugerišu da oštećenje ove regije, uzrokovano moždanim udarom, traumom ili neurodegenerativnim bolestima, može dovesti do stečene prosopagnozije.
S druge strane, razvojna prosopagnozija javlja se bez vidljivog oštećenja mozga, a istraživanja naučnika poput Bradleyja Duchainea sa Dartmouth Collegea ukazuju na genetsku predispoziciju kod osoba koje od detinjstva imaju poteškoće u prepoznavanju lica.
Dijagnostika i tretmani
Dijagnoza se postavlja neuropsihološkim testovima, poput Cambridge Face Memory Test (CFMT), koji mjeri sposobnost razlikovanja i prepoznavanja lica. Ne postoji lijek za prosopagnoziju, ali kognitivne strategije poput oslanjanja na glas, frizuru ili pokrete tijela mogu pomoći oboljelima u svakodnevnom životu.
Dalja istraživanja u neuronauci i genetici, uključujući rad stručnjaka poput Olivera Sacksa i Nancy Kanwisher, nude nadu u bolje razumijevanje i eventualne terapijske intervencije u budućnosti.
