Mihail Labovski, jedan od najcjenjenijih psihologa današnjice prema magazinu Forbes, donosi vrijedne savjete iz preko tri decenije profesionalnog iskustva u svojoj knjizi “I Love and Understand: How to Raise Happy Kids (Without Going Crazy with Anxiety)“.
Kroz praktične primjere i jasne smjernice, obrađuje ključne izazove savremenog roditeljstva – od prve godine bebinog života, preko ranog razvoja, sve do pripreme djeteta za školu.
Jedno od najosjetljivijih poglavlja bavi se temom fizičkog kažnjavanja djece. Labovski ističe da su mnogi roditelji skloni ovoj metodi jer su i sami tako odgajani, pa ne uviđaju štetnost tog pristupa.
“Ne smijemo svoje roditelje uvijek uzimati kao model, niti vlastito djetinjstvo koristiti kao mjerilo. Roditelj koji udara dijete ima problem s vlastitom ljutnjom i agresijom. On ne rješava problem, već ga prenosi na dijete,” poručuje Labovski.
Fizičko kažnjavanje šalje pogrešnu poruku – da je nasilje legitimno sredstvo u odnosima moći. Dijete tako stiče utisak da ga roditelji ne vole, a to može imati dugoročne posljedice na njegovo ponašanje i odnose s drugima.
Labovski naglašava važnost komunikacije – roditelji trebaju s djetetom razgovarati smireno, ali odlučno. Kritika se mora odnositi na konkretan postupak, a ne na djetetovu ličnost.
Iako disciplina ima svoje mjesto, ona ne smije biti gruba ni ponižavajuća. Primjerene kazne mogu uključivati privremeno uskraćivanje igračaka ili omiljenih aktivnosti, ali nikako lišavanje boravka na svježem zraku ili zatvaranje u kuću.
“Kazna ne mora uključivati viku, oštre riječi ili zastrašujuće geste. Nježan, ali čvrst ton ima mnogo jači efekat.”
Također, roditelji moraju djelovati usklađeno. Ako jedan roditelj kažnjava, a drugi popušta, dijete će brzo uočiti prostor za manipulaciju, što dugoročno narušava porodičnu dinamiku.
