Toliko je mogućnosti ispred nas. I uporno se vraćamo na stara mjesta. I pogrešni povratak je nečije dolaženje ka sebi. Izmjerit ćemo korake i pustiti da nam “dužine” traju… Repovi. To smo mi.
Ulaziš u stan. Zatvaraš vrata. Bez potrebe da upališ svijetlo. Udišeš miris starine. U podu. Prostoru. Namještaju. U sebi. Listaš albume u kojima ljudi još uvijek liče na ljude. Zastaješ na mjestima koja te podsjećaju na sreću. Na osmijesima koji stoje. Neubrojivo je stanje u kojem jesi. Sjeta. Tuga. Nostalgija. Osjećaj da udaraš o sebe na milion načina. I tišina. Koja je baš sad našla da odzvanja. Što ako su samoće najglasniji dio tebe, ipak?
Mnogo puta u životu pazimo da ne povrijedimo druge. Ispričavamo se za stvari koje ponekad ni ne zaslužuju ispriku. Navikli smo da “oprosti” upućeno drugome zaista popravlja situaciju. Ali, da li ti je ikad itko objasnio kako da popraviš sebe? Da li zaista “oprosti” može izbrisati sve što si nanio sebi? Sve ružne misli, poglede u ogledalu, sva uspoređivanja sebe. Sve prepreke koje si postavio samome sebi. Svako “neću ja to moći”, iako si na kraju mogao.
Da li će to “oprosti” odmoriti tvoje tijelo koje si rastrgao da budeš dostupan svima. Da li će vratiti san na oči koji nije dolazio noćima. Da li će ti to “oprosti” zaista oprostiti loše odluke, veze, odabire koji možda ni nisu bili tvoji. Da li će te izliječiti od trauma, nesigurnosti, šamara. Da li će te osloboditi krivnje koju osjećaš jer “nisi na vrijeme” za one oko tebe. Da li ćete “oprosti” osloboditi tereta. Nametnutih pravila. I tuđih obrazaca igre.
Jer učili su te da izgovaraš “oprosti” svima osim sebi. Da opraštaš i neoprostivo. I kao ideš kroz život kao neki “bolji” čovjek iako je sve u tebi vrištalo i borilo se. Jer … Možda nije po pravilu. Vjeri. Ispovijesti. Ali, daj oprosti ovog puta, za početak, samo sebi.
Znamo da je presjek ispred nas jer se Mjesec primiče i Plutonu. Treba “staru čeličnu konstrukciju” rekonstruirati. Treba “srušiti mostove” da bi izgradili nove. Treba pronaći uzrok problema, a ne samo tragati za rješenjem. Jer sve što je duboko u nama “posađeno” niknut će nakon svakog rezanja. I loši odnosi. I loše komunikacije. I loša ponašanja. I isti obrasci ponašanja.
Zato je važno shvatiti tokom ovog punog Mjeseca da su bitni uzroci, a ne rješavanje posljedica. Možete promijeniti posao, promijeniti partnera, promijeniti dom i prijatelje, ali ako ne mijenjate ono što je uzrok vaših problema, vi zapravo ne mijenjate ništa. Vrtite se u začaranom krugu tražeći krivca. Izgovore. Opravdanja. Gutajući sebe i gutajući druge.
Sa punim Mjesecom u Jarcu trebamo se zapitati kakvi su naši korijeni. Što je to što “gajimo”. Što “zalijevamo” i što puštamo da raste. Koliko su naši obrasci ponašanja zaista naši, a koliko smo ih naslijedili od predaka. Koje su naše iskonske želje i potrebe, a što je to sve što nam je tradicijom nametnuto?
U modernom svijetu današnjice mi rješavamo posljedice, a uzroci ostaju. I žive u nama. I niknu na svakom našem novom putovanju. Ako primjećujete kod sebe iste ljude, iste promjene, iste obrasce odnosa, poslova, kolega, prijatelja.
Ako primjećujete iste probleme i iste reakcije kod sebe i ako se pitate: Zašto opet? Vrijeme je da pokušate shvatiti uzroke. Koji dio vas nije spreman na promjene, a nužno su potrebne? Jer vjerujte, zaista jesu.
Kada razriješimo svoje kompleksne obrasce, pronađemo uzroke, razriješimo ih u sebi, otvorit će se prilike da zavolimo sebe onako kako očekujemo da nas vole drugi i potom ćemo pronaći one koji će nas voljeti onako kako im dozvolimo da vole.
Sanja Paraminski Aisha
