Stotinama kilometara dug povratak kući bit će dramatično i mukotrpno iskustvo za pet žena koje su puštene iz norveškog zarobljeničkog logora u proljeće 1945. Bez prikladne obuće i hrane, obrijanih glava koje su znamen i kazna za suradnju s nacistima, s teretom vlastitih misli o odlukama koje su onomad donijele, one pješače svojim domovima kroz spaljenu i ratom uništenu Laponiju. Uz strepnju o neizvjesnoj budućnosti koja ih čeka, a koja neprestano tinja u njihovim glavama, ove će odvažne pješakinje razviti nevjerojatno međusobno razumijevanje i solidarnost. No hoće li to biti dovoljno da ožiljci nestanu, da se razlozi njihovih odluka razvodne i da sve one prevladaju strahove koji ih obuzimaju zbog povratka?
Nakon Na križanju četiriju cesta, novi roman Tommija Kinnunena, Rekla je da se ne kaje, surovo je istinita proza o svim onim tihim i nevidljivim ženama, sudionicama rata izvan bojišnice. Riječ je dirljivoj posveti ženskoj odlučnosti i nevjerojatnoj hrabrosti i snazi ljudskog duha u turobnim vremenima, a njihovo je pješačenje emotivno putovanje u mračne dubine dvojbenih odluka koje su ih zauvijek obilježile.
„Neki marširaju iz rata kao heroji, drugima je oduzeto dostojanstvo. Ovaj roman, smješten u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, nudi još jedan prikaz beznadnog razdoblja obnove u Finskoj, u kojem su se nade i snovi srušili. Drugačija vrsta putopisnog romana Tommija Kinnunena dugo će ostati u umovima čitatelja, ostavljajući dirljivu sliku.“
Povjerenstvo nagrade „Finlandia“
