Richard se gotovo cijelo vrijeme ponašao kao da Mellody nepostoji. Nije uopće obraćao pažnju na nju. Bio je zamišljen i istodobno ljutit. Ona se počela osjećati suvišnom,smetnjom ovomnaočitom muškarcu,koji najvjerojatnije ima važnijeg posla negognjaviti se njenim problemom. Zbog toga je bila pomaloiznenađena kad joj se Richard obratio. Zapravo to nije bilopitanje, već naredba. Ona bi sada radije rješavala problem koji juje snašao, nego jela večeru u restoranu. U Stvari, uopće nije bilagladna kr joj se želudac grčio od nervoze, joj je bilo i nelagodnošto se nalazi sama u Richardovom društvu.
Svaki put kad bi pogledala u njega,osjetila bi nelagodu i grčenje u želucu. Richardje nekom telefonirao. Iz njegovog razgovora shvatila je da jepozvao osiguranje u svoj ured. Zatim je krenuo prema izlazu.Ispitivački je pogledao Mellody i propustio je ispred sebe. Spustišese dizalom prema prizemlju. Tu se nalazio hotelski restoran. Bioje smješten na prostranoj natkrivenoj terasi.Kad su ušli u restoran, posluživanje večere je bilo u punom jeku. Konobari su se užurbano kretali oko stolova i svojim budnimočima promatrali goste, trudeći se da zadovolje njihove želje.