Sedmicu dana nakon što je moj 35-godišnji suprug iznenada preminuo, pregledavala sam njegove mejlove. Otkrila sam da je mjesecima tajno bio pretplaćen na servis za praćenje lokacije. Zaintrigirana, uspjela sam se prijaviti koristeći jednu od njegovih starih lozinki. Za moj šok, servis je pokazivao njegovu trenutnu lokaciju—nedaleko od mjesta gdje živimo.
Pet minuta kasnije, nakon što sam se sabrala, sjela sam u auto i odlučila da odem do te lokacije. Odjednom, na ekranu se pojavilo chat prozorče i dobila sam fotografiju djevojke i poruku. Poruka je stigla s korisničkog imena koje nisam prepoznavala: „Jesi li još tu? Šta da radimo dalje?“
Neko je odgovorio s muževe strane selfiejem, ali to nije bio moj suprug.
Stomak mi se prevrnuo kada sam shvatila da je neko drugi hakirao njegov nalog. Nisam bila sigurna da li osjećam olakšanje ili još veću tugu zbog prazne nade da možda još uvijek nije mrtav.
