Naši stari su često govorili da se žena, kada se uda, ne udaje samo za čovjeka kojeg voli, već i za njegovu porodicu, njegove navike, priče, korijene i genetiku. Ta rečenica, izgovorena bez mnogo razmišljanja kroz generacije, danas dobija i ozbiljnu naučnu potvrdu. Jer kada se rodi dijete, ono ne nosi u sebi samo majku i oca – u njegovim ćelijama živi i dio bake, dede, pa čak i predaka o kojima se više i ne priča.
Mnoge žene se kroz život suočavaju sa složenim odnosom sa svekrvom. Nerijetko se čuju rečenice poput: “Nadam se da dijete neće povući na nju.” Ipak, genetika ne poznaje emocije, nesuglasice, zamjerke ni svakodnevne sukobe. Ona tiho i precizno prenosi ono što je zapisano u DNK.
Koliko gena dijete zaista nasljeđuje od bake?
Prema riječima genetičara, dijete od bake nasljeđuje približno 25 posto genetskog materijala. To znači da četvrtina onoga što čini dijete na biološkom nivou potiče upravo od bake. Iako se često misli da dijete “liči na roditelje”, istina je da se mnoge osobine aktiviraju tek kroz generacije.
Gen Sergeja Kiseljova, ruskog profesora genetike, objašnjava da geni djeluju poput karata koje se promiješaju prije nego što se podijele. Nikada se ne zna tačno koja kombinacija će izaći na površinu. Zato se dešava da dijete nema sličnosti ni sa majkom ni sa ocem, ali ima isto držanje, osmijeh, pogled ili čak karakter kao baka.
Razlika između bake po majci i bake po ocu
Ono što mnogi ne znaju jeste da baka sa majčine strane i baka sa očeve strane ne prenose gene na isti način, naročito kada je riječ o X hromozomu.
- Baka po majci prenosi gene i na unuke i na unuke jednako.
- Baka po ocu prenosi X hromozom samo unukama, dok dječaci tu vezu ne nasljeđuju direktno.
To znači da djevojčice mogu biti genetski snažno povezane sa svekrvom – čak i više nego sa bakom po majci. Upravo zbog toga se često dešava da unuka ima istu građu tijela, izraz lica, kosu ili temperament kao baka po ocu, iako nikada nisu bile posebno bliske.
Kako se “uspavane osobine” bude poslije jedne generacije
Postoje dominantni i recesivni geni. Dominantni se lakše ispoljavaju, dok recesivni mogu “spavati” decenijama, pa se probuditi kod unuka.
Primjera radi:
- Ako je baka imala plave oči, ali njeno dijete smeđe, gen za plave oči može preskočiti cijelu jednu generaciju i pojaviti se kod unuke.
- Isto važi i za kosu, visinu, boju tena, čak i za određene talente poput muzikalnosti, osjećaja za umjetnost, rukotvorine ili organizaciju.
Zato često čujemo rečenicu: “Isti je kao pokojna baka, a niko ne zna odakle mu to.”
Zdravlje kao najvažniji dio nasljeđa
Genetika ne utiče samo na izgled i ponašanje – ona nosi i informacije o zdravlju. Postoje bolesti koje se prenose generacijama, a često ostanu “tihe” sve dok se ne pojave u trećoj ili četvrtoj generaciji.
Posebno je važan primjer:
- Nasljedni rak dojke, koji se često prenosi ženskom linijom – od bake, preko majke, do unuke.
- U tim slučajevima, rizik može biti i do 80 posto, što je izuzetno visoko.
- Muškarci taj gen mogu nositi bez simptoma, ali ga mogu prenijeti svojim kćerkama.
Sličan obrazac važi i za:
- dijabetes,
- bolesti štitne žlijezde,
- probleme sa srcem,
- autoimune bolesti,
- psihička oboljenja.
Zbog toga ljekari danas sve češće pitaju ne samo za roditelje, već i za bake i djedove kada uzimaju zdravstvenu anamnezu.
Možemo li pobjeći od genetike?
Potpuno – ne. Ali možemo uticati na to kako će se ona ispoljiti. Način života, ishrana, stres, navike, odnos prema sebi i tijelu – sve to može umanjiti ili pojačati ono što nosimo u genima.
Današnja medicina omogućava:
- genetska testiranja,
- rano otkrivanje predispozicija,
- preventivne preglede,
- pravovremeno liječenje.
To znači da naslijeđe više nije sudbina, već snaga koju možemo kontrolisati.
Zašto odnos sa bakom nikada nije beznačajan?
Koliko god odnosi sa svekrvom ili majkom ponekad bili teški, dijete je uvijek biološki povezano s bakom. U njemu žive njene osobine, njene slabosti, ali i njena snaga.
U djetetu se sudaraju:
- majčina nježnost,
- očeva čvrstina,
- bakina upornost,
- djedova mudrost.
I upravo zato je svako dijete neponovljivo.
Zaključak
Dijete ne nosi samo prezime svog oca niti samo krv svoje majke. Ono u sebi nosi čitavu porodičnu istoriju, zapisanu u genima koji se prenose tiho, precizno i neumoljivo.
Bilo da govorimo o boji očiju, snazi karaktera, talentima, strahovima ili zdravlju – bakino nasljeđe ostaje trajno utkano u život unuka i unuke.
I zato, bez obzira na sve razlike, nesuglasice i životne situacije, jedno ostaje nepromjenjivo:
baka je uvijek dio djetetove sudbine.
