Rosalind Miles stavila je u središte svoga zanimanja žene u povijesti, temu koju je veći dio historiografije ignorirao, zaobilazeći žene i zanemarujući njihov udio u oblikovanju civilizacije i kulture u kojoj živimo. Njezin je pristup vrlo obuhvatan – za argumentima poseže u historiografiju, antropologiju, sociologiju, mitologiju, književnost, politiku, genetiku, biologiju.
Britkom analizom nastoji obuhvatiti sva razdoblja i sva područja ženskog života i djelovanja u povijesti. Miles je htjela dati glas svim onim bezimenim ženama koje su stvarale osobite kulturološke i duhovne vrijednosti u krugu obitelji i u društvu općenito, koje su te vrijednosti prenosile svojoj djeci, unapređivale čovjekovu svakodnevicu na mnoge načine… i, naravno, kuhale i ručak i večeru, pa i Posljednju večeru.
