Glavna funkcija bakine pregače bila je da zaštiti haljinu koju je nosila. Ali služila je i kao rukavica za skidanje vrelog tiganja sa vatre.
Služilo je za brisanje dječjih suza, a ponekad i za čišćenje njihovih prljavih lica. Pregača je služila i za nošenje jaja iz krošnje, a ponekad i pilića. Njime je sakupljao prezrele plodove koji su sami padali sa drveta. Kada su stranci dolazili u posetu, bakina kecelja je služila kao sklonište stidljivoj deci, a kada je bilo hladno, baka je u nju obavijala ruke..
Ta stara pregača koja je visila u kuhinji. Sa sobom je nosila krompir i drva u kuhinji. Služila je i kao korpa za nošenje paradajza i krastavaca upravo ubranih iz bašte. Njime je i baka iz rerne vadila pleh sa svježe pečenim tutmanikom, stavljala ga na prozor da se tutmanik vrti.
Danas više nema baka koje svoju haljinu moraju držati uz kecelju jer imaju puno haljina, ručke tiganja se više ne zagrijavaju, dječja lica se čiste vlažnim maramicama…
U znak sećanja na sve one bake koje su imale kecelje – jednu čistu i okačenu u kuhinji, a drugu koja se sušila na otvorenom – imam i ja jednu. Ova kecelja me podsjeća na moje drage bake i na to koliko su s ljubavlju umele da urade sa njom.
Danas sam o njima razmišljala sa velikom ljubavlju.”
Yonka Ivanova
