Oglasi – Advertisement
Da li ste vi jedni od onik koji žene sa žutom kosom zovete plavuše? U nastavku teksta doznajte zašto je to tako. Iako nam je danas sasvim uobičajeno da žene sa svijetlom, odnosno žutom kosom nazivamo plavušama, malo ko se zapita kako je došlo do toga da se upravo ta riječ koristi za opisivanje ove boje kose. Na prvi pogled djeluje pomalo neobično, jer kada pomislimo na plavu boju, najčešće zamišljamo nebo, more ili neku drugu nijansu koju povezujemo s plavetnilom. Ipak, u našem jeziku riječ „plav“ nije oduvijek imala značenje koje joj danas pripisujemo.
Ova zanimljivost krije zanimljivu priču o razvoju jezika, promjenama u značenju riječi i načinu na koji su naši preci posmatrali svijet oko sebe. Ono što danas smatramo potpuno normalnim zapravo je rezultat dugog jezičkog razvoja, tokom kojeg su pojedine riječi dobijale nova značenja, dok su njihova prvobitna tumačenja postepeno padala u zaborav.
Oglasi – Advertisement
-
Kako je riječ „plav“ nekada označavala svijetle nijanse?
U prošlosti se u našem jeziku boja kose nije opisivala na isti način kao danas. Ljudi su uglavnom razlikovali svijetlu i tamnu kosu, dok su se za dodatno opisivanje koristili izrazi poput sjajne, zagasite, blijede ili zlataste kose.
Riječ „plav“ u staroslovenskom jeziku imala je znatno šire značenje nego danas. Njome se opisivalo nešto što je svijetlo, blijedo ili svjetlucavo, a takav opis mogao se odnositi na različite nijanse, uključujući bijelu i zlatnožutu boju.
Zbog toga nije bilo neobično da se osoba sa svijetlom ili žutom kosom naziva plavom. U tadašnjem shvatanju jezika nije postojala ista jasna podjela boja kakvu danas poznajemo.
Upravo se u tome krije odgovor na pitanje zašto se žene sa žutom kosom nazivaju plavušama. Izraz je ostao sačuvan kroz generacije, iako se značenje same riječi „plav“ vremenom promijenilo i dobilo drugačije nijanse.
-
Koje su se riječi nekada koristile za današnju plavu boju?
Zanimljivo je da se za boju koju danas nazivamo plavom nekada nisu uvijek koristili isti izrazi. U starijem jeziku postojale su riječi poput „sinji“ i „modar“, kojima se opisivala plava boja u njenom današnjem značenju.
Ovi izrazi mogu se pronaći i u starim narodnim pjesmama, književnosti i drugim zapisima koji svjedoče o nekadašnjem načinu izražavanja.
Primjera radi, u narodnim pjesmama često se spominju daleka žitna polja koja se „plave“ na horizontu. U takvom kontekstu nije se mislilo da su polja doslovno plave boje, već da zbog udaljenosti, svjetlosti i pogleda posmatrača poprimaju svijetlu, plavičastu nijansu.
S druge strane, za dubine mora često se koristio izraz „modre“, čime se naglašavala njihova tamnija plava boja.
Takvi primjeri pokazuju koliko se nekadašnji jezik razlikovao od današnjeg i koliko su riječi zavisile od konteksta u kojem su upotrebljavane.
-
Kako su nastale riječi plavuša i plavokos?
Riječi plavuša i plavokos nastale su iz pridjeva „plav“, koji je nekada označavao svijetlu boju. Njihova upotreba zadržala se i nakon što je riječ „plav“ počela sve više označavati boju neba i mora.
Zbog toga danas imamo zanimljivu jezičku situaciju: kada kažemo da je neka žena plavuša, mislimo na njenu žutu, zlatnu ili izrazito svijetlu kosu, dok riječ „plava“ u svakodnevnom govoru uglavnom povezujemo s potpuno drugom bojom.
Slične jezičke pojave nisu rijetkost. Jezik se ne razvija uvijek tako da sve riječi dobijaju nova značenja istovremeno. Pojedini izrazi zadržavaju svoje starije značenje u određenim riječima i izrazima, čak i kada se njihovo osnovno značenje promijeni.
Tako je i riječ „plavuša“ sačuvala trag nekadašnjeg značenja pridjeva „plav“, koji je označavao svjetlost, a ne isključivo plavu boju.
-
Šta nam stare narodne pjesme otkrivaju o jeziku?
Narodne pjesme predstavljaju jedan od najzanimljivijih izvora za razumijevanje razvoja našeg jezika. U njima su sačuvani brojni izrazi koji se danas rijetko koriste ili su tokom vremena dobili drugačije značenje.
Kroz stihove se može vidjeti kako su ljudi nekada opisivali prirodu, boje, ljepotu, vremenske prilike i svakodnevni život. Upravo zbog toga pojedini izrazi koji nam danas zvuče neobično nekada su bili sasvim uobičajeni.
Spominjanje polja koja se plave, mora koje je modro ili svijetle kose koja se naziva plavom pokazuje da se značenje boja nije uvijek određivalo prema današnjim pravilima.
Važno je razumjeti da je jezik živ sistem koji se neprestano mijenja. Riječi se prilagođavaju vremenu, društvu i načinu na koji ljudi doživljavaju svijet. Ono što je nekada imalo jedno značenje, danas može označavati nešto sasvim drugo ili se zadržati samo u određenim izrazima.
-
Zašto su se značenja boja toliko promijenila?
Razvoj naziva za boje povezan je s načinom na koji su ljudi kroz historiju opisivali predmete i pojave oko sebe. Nekada nije bilo potrebno praviti toliko precizne razlike između svih nijansi kao što to činimo danas.
Ljudi su se uglavnom oslanjali na osnovne vizuelne osobine, poput svjetline, tame, sjaja i intenziteta boje. Tako se jedan izraz mogao koristiti za više nijansi koje su imale zajedničku osobinu.
Vremenom su se razvijali trgovina, umjetnost, književnost i svakodnevna komunikacija, pa je rasla i potreba za preciznijim imenovanjem različitih boja. Pojedine riječi počele su dobijati uže i jasnije značenje, dok su neke stare upotrebe ostale sačuvane u ustaljenim izrazima.
Upravo takav razvoj objašnjava zašto danas bez razmišljanja koristimo riječ „plavuša“ za ženu sa žutom kosom, iako nam se na prvi pogled čini da bi naziv trebao biti drugačiji.
Ova jezička zanimljivost pokazuje da se iza svakodnevnih riječi često kriju mnogo starije priče nego što pretpostavljamo. Ono što danas izgovaramo sasvim spontano nekada je imalo drugačije značenje, a tragovi tih promjena i dalje su prisutni u našem govoru.
