Zatočena u njegovom dvorcu

»Tko je, dovraga, Jess?«
Drago Cassari provukao je prste kroz pramen tamne kose koji mu je pao na čelo, a zabrinutost i frustracija mogli su se iščitati iz markantnih crta njegova lica dok je zurio u nepomičan lik svog bratića koji je ležao na odjelu za intenzivnu njegu. Angelovo lice bilo je sivo u usporedbi s bjelinom plahti. Samo je jedva primjetno pomicanje prsa ukazivalo na to da se još drži na životu uz pomoć raznoraznih cjevčica pričvršćenih na njegovo tijelo, dok su mu aparati smješteni uz krevet snimali vitalne funkcije.
Sada je barem disao bez pomoći aparata i, tri dana nakon što je izvučen iz olupine automobila i prevezen u bolnicu Venecija-Mestre, pojavili su se znakovi da počinje dolaziti k svijesti. Čak je nešto i promrmljao. Samo jednu riječ. Ime.
»Znaš li o kome Angelo govori?« Drago je skrenuo pogled prema dvjema ženama koje su stajale pri dnu kreveta, oslonjene jedna o drugu, jecajući. »Je li Jess Angelova prijateljica?«
Njegova strina Dorotea je zajecala. »Ne znam kakva je priroda njegovog odnosa s njom. Znaš kako se neobično ponašao u zadnje vrijeme. Gotovo se uopće nije javljao na telefon kada bih ga nazvala. Ali uspjela sam razgovarati s njim nekoliko dana prije…« glas joj je zadrhtao »… prije nesreće, i rekao mi je da je odustao od fakulteta i da živi sa ženom koja se zove Jess Harper.«