Jedan od najpopularnijih glumaca s ovih prostora, Irfan Mensur, decenijama je plijenio pažnju publike širom bivše Jugoslavije.
Rođen je kao Irfan Kurić 19. januara 1952. godine u Sarajevu, a njegovo porijeklo simbolično odražava multikulturalni duh grada u kojem je odrastao. Majka Nada Wasche poticala je iz ugledne grofovske porodice Alaupović, dok je otac Mensur bio potomak begovske porodice iz Donjeg Vakufa.
„Majka je bila kršćanka, otac musliman, a ja sam cijelog života ostao Jugosloven“, ispričao je glumac u jednom intervjuu.
Irfan Mensur imao je blizak odnos s roditeljima, a njihov razvod teško je podnio. Nakon razvoda napušta Sarajevo i seli se u Niš, gdje započinje novi život sa ocem i maćehom Miroslavom Vuković. Taj period često je opisivao kao jedan od najtraumatičnijih u svom životu.
Dolaskom u Niš, prvi put se susreće s pozorištem, što će mu promijeniti životni put.
„Nikada prije toga nisam bio u pozorištu. Prvi put sam ušao sa 16 godina. Živio sam u kući profesionalne glumice, a u goste su dolazile njene kolege. Iz radoznalosti sam otišao da vidim o čemu pričaju i tada sam naslutio ljepotu tog poziva“, rekao je Mensur, dodajući da je tada odlučio upisati Fakultet dramskih umjetnosti.
Publika ga najčešće pamti po ulozi u filmu „Tesna koža“, iako je sam izdvajao i druge značajne uloge.
„Bitno je da glumac svoju karijeru svede na trajanje. Da bi to postigao, potrebne su mu dvije ili tri dobre filmske, televizijske ili pozorišne uloge. Nemoguće je svaku ulogu odigrati na vrhuncu“, istakao je Mensur.
Iako nije bio zadovoljan svojom prvom filmskom ulogom u ostvarenju „Atentat u Sarajevu“, priznao je da mu je upravo taj film otvorio vrata karijere. Glumio je i u filmovima „Pas koji je voleo vozove“, „Čuvar plaže u zimskom periodu“, „Miris dunja“ i „Kraljeva završnica“, koji se smatra jednim od prvih pokušaja trilera u tadašnjoj Jugoslaviji.
O privatnom životu i brakovima rijetko je govorio, osim što je naglašavao da je ostao u dobrim odnosima sa bivšim suprugama Ljiljanom i Srnom.
Mensur se dotakao i teških iskustava iz devedesetih godina, kada je, kako je ispričao, doživio ozbiljnu prijetnju zbog svog imena i porijekla. Uprkos mogućnosti da trajno napusti zemlju, odlučio je da se vrati.
„Jedini sam čovjek koji je vratio švedski pasoš. Nisam se osjećao kao politički izbjeglica. Samo sam želio da se sve smiri“, rekao je glumac, opisujući svoj povratak i životni put obilježen ličnim i profesionalnim izazovima.
