Već smo dugo navikli na to da je tjelesna temperatura do 37 stepeni Celzijusa normalna, dok se povišena temperatura obično smatra pokazateljem bolesti. Ova vrijednost postoji već 150 godina, ali nova istraživanja sugerišu drugačiji pristup.
Ovaj standard od 37 stepeni prvi je postavio njemački ljekar Karl Vunderlih u 19. veku, nakon što je prikupio podatke sa milion mjerenja od 25.000 ljudi. On je ustanovio da se normalna temperatura tijela kretala između 36,22 i 37,5 stepeni, a 37 stepeni je bio prosjek. Takođe je postavio granicu povišene temperature na 38 stepeni.
Međutim, nova studija koja je analizirala podatke o tjelesnoj temperaturi više od 126.000 ljudi između 2008. i 2017. godine pokazala je da prosječna tjelesna temperatura iznosi 36,6 stepeni, što se značajno razlikuje od prethodnog standarda.
Razlog ovoj razlici može biti u različitim metodama mjerenja koje su korišćene u prošlosti u odnosu na današnje tehnologije. Na primjer, Vunderlih je koristio termometre dužine stopala postavljene ispod pazuha, što može dati različite rezultate u poređenju s današnjim modernim metodama. Takođe, faktori kao što su mjesto mjerenja, doba dana, okolišni uvjeti i konzumacija hrane ili pića mogu uticati na očitavanje temperature. Različiti termometri mogu pokazivati različite rezultate, zavisno od njihove kalibracije.
Iako neki istraživači smatraju da su ljudi postali hladniji tokom poslednjeg stoljeća, to je još uvijek predmet rasprave. Napredak u zdravstvenoj zaštiti, bolja njega i razvoj lijekova mogli su doprineti smanjenju tjelesne temperature.
Naučnici sada slažu da 37 stepeni više nije nužno standard za ljudsku tjelesnu temperaturu.
Evolucija ljudske tjelesne temperature i njen značaj u medicini
Kada pomislimo na normalnu tjelesnu temperaturu, većina nas se automatski sjeti vrijednosti od 37 stepeni Celzijusa. To je broj koji smo učili od malena, a koji je duboko ukorijenjen u medicinskoj praksi. Međutim, nova istraživanja sugerišu da je ta brojka možda zastarjela i da je potrebna promjena u načinu na koji razumijemo ljudsku tjelesnu temperaturu. Ali šta to znači za naše zdravlje i dijagnostiku?
Tjelesna temperatura kroz istoriju
Svi smo upoznati s činjenicom da je prosječna tjelesna temperatura oko 37 stepeni, ali je malo poznato da je ovaj standard prvi put postavio njemački ljekar Karl Vunderlih još u 19. veku. Vunderlih je sproveo opsežno istraživanje, analizirajući milijon mjerenja temperature od 25.000 ljudi, te je odredio da je prosječna temperatura upravo 37 stepeni. Ovaj broj je postao temelj za procjenu zdravlja i dijagnostiku bolesti, a 38 stepeni je od tada definisano kao granica za povišenu temperaturu, koja ukazuje na moguću infekciju ili bolest.
Nova otkrića u savremenim istraživanjima
Međutim, nova istraživanja, poput studije koja je obuhvatila podatke više od 126.000 osoba između 2008. i 2017. godine, dovode u pitanje ovu stogodišnju normu. Rezultati su pokazali da je prosječna tjelesna temperatura ljudi zapravo 36,6 stepeni, što je značajno niže od ranije prihvaćene vrijednosti.
Šta uzrokuje razliku u mjerenju?
Zašto dolazi do ovog odstupanja? Postoji nekoliko mogućih objašnjenja. Jedan od faktora mogao bi biti razlika u metodama mjerenja. Naime, Vunderlih je koristio termometre koji su se stavljali ispod pazuha, dok današnji moderni termometri mogu biti precizniji i omogućiti drugačije rezultate. Osim toga, okolnosti kao što su vrijeme dana, temperatura okoline, pa čak i konzumacija hrane i pića neposredno prije mjerenja mogu uticati na rezultat.
Takođe, mnogi istraživači sugeriraju da bi razlika mogla biti uzrokovana napretkom u zdravstvenoj zaštiti, boljim tretmanom bolesti i napredovanjem u medicinskim tehnologijama. Na primjer, bolje liječenje infekcija i upotreba lijekova poput statina mogla bi smanjiti broj ljudi koji imaju povišenu temperaturu, čime bi se prosječna temperatura tijela smanjila.
Šta ovo znači za medicinsku praksu?
Iako ovo istraživanje postavlja pitanja o tradicionalnom standardu, važno je napomenuti da, uprkos tome što je prosječna tjelesna temperatura niža, 37 stepeni ostaje važan referentni broj u dijagnostici. Dakle, granica za povišenu temperaturu ostaje na 38 stepeni, jer je to još uvijek pouzdano ukazivanje na moguće infekcije ili druge zdravstvene probleme.
Međutim, ovo novo shvatanje može imati implikacije za način na koji dijagnosticiramo bolesti u budućnosti. Na primjer, razlika u temperaturama može značiti da su neki ljudi sa 37 stepeni sada zapravo na normalnoj temperaturi, dok bi oni s 36,6 stepeni možda zapravo bili u rizičnoj zoni. Zbog toga je od velike važnosti uzeti u obzir sve faktore koji mogu uticati na očitavanje temperature prilikom postavljanja dijagnoze.
Zaključak
Iako promjena prosječne tjelesne temperature može izgledati kao sitna, ali zanimljiva promjena u medicinskoj praksi, ona nas podsjeća na to koliko se ljudsko zdravlje razvija i mijenja tokom vremena. Što više znamo o ljudskom tijelu i njegovim reakcijama, to precizniji možemo biti u dijagnosticiranju i liječenju bolesti. Nove studije i istraživanja svakako će nas voditi ka boljem razumijevanju kako tijelo funkcioniše i kako najbolje pristupiti njegovom zdravlju.
Post Views: 988
