Čulo sluha nam je vrlo važno a postoje neki zvukovi koji kod većine izazivaju jezu i nelagodu. Jedna od njih je i zvuk grebanja koji proizvodi escajg kada siječemo neko jelo na porculanskom tanjiru. Zbog čega je nekome taj zvuk jako iritantan a neko ga ni ne primječuje možete saznati u nastavku našeg teksta koji smo danas pripremili za vas.
Dovoljno je nekoliko sekundi zvuka viljuške koja prelazi preko keramičkog tanjira, nokta koji zagrebe staklo ili krede koja škripi po tabli da kod mnogih ljudi nastane trenutna nelagoda. Tijelo reaguje prije svjesne misli – pojavljuju se žmarci, napetost mišića i snažna želja da se neprijatan zvuk što prije prekine.
Gotovo svaka osoba ima neki zvuk koji joj posebno smeta. Dok neko ne podnosi škripu stiropora, drugi osjete nelagodu kada čuju grebanje noktiju po staklu ili karakterističan zvuk krede na školskoj tabli.
Zanimljivo je da isti zvučni podražaj kod različitih ljudi može izazvati potpuno drugačije reakcije. Dok će ga jedna osoba gotovo ignorisati, druga može osjetiti snažan fizički odgovor koji uključuje naježenost kože, napetost u tijelu ili osjećaj gađenja.
Upravo ta razlika godinama privlači pažnju psihologa i stručnjaka za neurologiju koji pokušavaju razumjeti kako mozak određuje koji će zvukovi biti samo obična informacija, a koji će pokrenuti snažnu emocionalnu reakciju.
Mozak ne obrađuje neugodne zvukove samo kroz sluh
Kada čujemo određeni neugodan zvuk, u procesu ne učestvuje samo dio mozga zadužen za prepoznavanje zvučnih informacija. Aktiviraju se i regije povezane s emocijama, procjenom opasnosti i osjećajem nelagode.
Zbog toga reakcija nije samo svjesna odluka poput misli da nam se neki zvuk ne dopada. Tijelo može automatski odgovoriti napetošću, ubrzanim osjećajem nelagode ili potrebom da se udaljimo od izvora zvuka.
Stručnjaci objašnjavaju da mozak stalno procjenjuje okolinu i pokušava prepoznati potencijalno neugodne ili važne podražaje. Kod određenih zvukova ta procjena može biti posebno snažna, čak i kada osoba zna da joj realno ne prijeti nikakva opasnost.
POZADINA TEME
Istraživanja pokazuju da određene visoke frekvencije i oštri zvukovi mogu snažnije aktivirati dijelove mozga povezane s emocijama nego uobičajeni zvukovi iz svakodnevnog okruženja. Zbog toga neke osobe mogu imati veoma izraženu reakciju čak i kada znaju da određeni zvuk nije opasan.
Zašto neki ljudi reaguju mnogo intenzivnije?
Psiholozi navode da pojedinci koji burnije reaguju na određene zvukove često imaju izraženiju senzornu osjetljivost. Njihov nervni sistem može snažnije registrovati informacije iz okoline, ne samo kroz sluh već i kroz dodir, mirise, teksture ili promjene u prostoru.
Takve osobe često primjećuju detalje koje drugi ljudi ne registruju. Mogu lakše čuti tihe zvukove, primijetiti sitne promjene u okolini ili snažnije reagovati na određene materijale i površine.
Iako povećana osjetljivost ponekad može predstavljati izazov u svakodnevnom životu, ona može imati i pozitivne strane. Veća pažnja prema detaljima često se povezuje sa boljim opažanjem, razvijenijom empatijom i većom sposobnošću uočavanja promjena u ponašanju drugih ljudi.
VAŽAN TRENUTAK
Snažna nelagoda koju izazivaju pojedini zvukovi ne znači da osoba pretjeruje. Kod nekih ljudi mozak jednostavno intenzivnije obrađuje određene zvučne podražaje, pa reakcija može nastati automatski prije svjesne kontrole.
Stres i umor mogu pojačati osjetljivost
Reakcija na neugodne zvukove nije uvijek ista. Čak i kod iste osobe intenzitet može varirati zavisno od trenutnog stanja organizma.
Tokom perioda povećanog stresa, umora ili emocionalnog opterećenja, tolerancija na različite podražaje često se smanjuje. Zvuk koji bi u nekom drugom trenutku bio gotovo neprimjetan tada može izazvati snažniji osjećaj iritacije.
Zbog toga mnogi ljudi primjećuju da im isti zvuk jednog dana ne predstavlja veliki problem, dok ih drugog dana potpuno izbaci iz ravnoteže. Način na koji mozak obrađuje informacije povezan je sa širim stanjem nervnog sistema.
Zašto isti zvuk kod jedne osobe izazove nelagodu, a kod druge ne?
Ne postoji univerzalni prag osjetljivosti koji važi za sve ljude. Svaki nervni sistem drugačije obrađuje informacije iz okoline, zbog čega ljudi mogu imati potpuno različite reakcije na isti podražaj.
Na to utiču urođene razlike, prethodna iskustva, način života, emocionalno stanje i okruženje u kojem osoba odrasta. Zbog toga nije neobično da jedna osoba određeni zvuk smatra nepodnošljivim, dok druga na njega gotovo uopšte ne obrati pažnju.
Stručnjaci zbog toga naglašavaju da ne treba umanjivati tuđe iskustvo samo zato što nama određeni zvuk ne izaziva nikakvu reakciju.
Kada osjetljivost na zvuk može zahtijevati stručni savjet?
Većina ljudi povremeno osjeti nelagodu zbog određenih zvukova i to samo po sebi ne predstavlja zdravstveni problem. Međutim, ako reakcije postanu toliko snažne da ometaju svakodnevni život, rad ili odnose s drugim ljudima, korisno je potražiti stručni savjet.
Kod nekih osoba izražena osjetljivost može biti povezana s pojavama poput misofonije, stanja kod kojeg određeni zvukovi izazivaju snažne emocionalne reakcije. U takvim situacijama individualni pristup može pomoći osobi da bolje razumije vlastite reakcije i pronađe načine za njihovo lakše upravljanje.
Razgovor sa stručnjakom ne znači da je reakcija na zvukove nešto neobično ili pogrešno, već može biti način da osoba bolje upozna način na koji funkcioniše njen nervni sistem.
ŠIRA SLIKA
Način na koji reagujemo na zvukove dio je složenog sistema kojim mozak obrađuje informacije iz okoline. Razlike u senzornoj osjetljivosti objašnjavaju zašto isti zvuk kod jedne osobe izaziva samo kratku neprijatnost, dok kod druge pokreće snažnu fizičku i emocionalnu reakciju.
Zvuk viljuške po tanjiru, škripa krede ili grebanje noktiju po staklu nekome će biti samo prolazna smetnja, dok će drugoj osobi izazvati trenutne žmarce i potrebu da se udalji. Razlika nije samo u samom zvuku, već u načinu na koji ga mozak prepoznaje i povezuje s određenim osjećajima.
Naše reakcije na svakodnevne podražaje otkrivaju koliko je nervni sistem složen i koliko se ljudi međusobno razlikuju u načinu doživljavanja svijeta oko sebe.
Razumijevanje vlastite osjetljivosti može pomoći ljudima da lakše prihvate svoje reakcije, bolje upravljaju stresom i pronađu načine da očuvaju psihološku ravnotežu u svakodnevnom životu.
