U današnjem članku vam donosimo zanimljivu priču o čovjeku koji je godinama bez mnogo razmišljanja posuđivao stvari susjedi Denise, sve dok mu nije vratila oštećen mikser njegove pokojne majke, predmet za koji su ga vezivale dragocjene uspomene. Nakon što je Denise odbila preuzeti odgovornost za nastalu štetu, odlučio je promijeniti pravila i svaku buduću posudbu usloviti jasnim dogovorom, rokom vraćanja i odgovornošću za posuđene predmete. U nastavku saznajte kako je Denise reagovala kada se prvi put suočila s novim pravilima, šta se dogodilo s mikserom i zašto je postavljanje granica potpuno promijenilo njihov dugogodišnji susjedski odnos.
Godinama je Denise od susjeda posuđivala alat, kuhinjske uređaje i druge predmete, često ih vraćajući kasno, prljave ili oštećene. Sve je tolerisao dok nije posudila stari KitchenAid njegove pokojne majke, nastavila ga koristiti i nakon što je počeo pokazivati probleme, a zatim odbila platiti popravak od 347 dolara. Nakon toga uveo je pisani dogovor, rok vraćanja i povratni polog za svaku novu posudbu. Pravila nisu prekinula susjedski odnos, ali su potpuno promijenila način na koji se Denise odnosila prema tuđim stvarima.
Tokom šest godina susjedstva Denise je razvila naviku da pokuca na vrata svaki put kada joj nešto zatreba. Posuđivala je ljestve, visokotlačni perač, sklopive stolove, prijenosni hladnjak, sporo kuhalo, kuhalo na pari i različite posude za pečenje.
Samom vlasniku takva pomoć dugo nije predstavljala problem. Njihove porodice su se družile, a njemu je bilo lakše pristati nego ulaziti u neugodne razgovore. Problem je bio u tome što se posuđene stvari često nisu vraćale u stanju u kojem ih je preuzela.
Neke bi kasnile danima, druge bi bile prljave, a povremeno bi nedostajao dio ili bi se pojavilo oštećenje. On bi uglavnom prešao preko svega i ponovo pristao kada bi Denise nešto zatražila.
Ukratko: Prelomni trenutak dogodio se kada je Denise posudila kremasti KitchenAid koji je pripadao susjedovoj pokojnoj majci. Nakon što je uređaj vratila oštećen i odbila platiti popravak od 347 dolara, za svaku narednu posudbu uvedeni su pisani uslovi i povratni polog.
Mikser nije bio samo još jedan kuhinjski uređaj
Jednog utorka Denise je pitala može li posuditi samostojeći mikser. Imala je na umu upravo stari kremasti KitchenAid koji je godinama stajao u susjedovoj kuhinji.
Za njegovog vlasnika taj uređaj nije imao vrijednost samo zato što je još radio. Njegova majka kupila ga je 1989. godine i koristila gotovo svake nedjelje, sve dok više nije imala dovoljno snage za kuhanje. Nakon njene smrti mikser je ostao kod sina, zajedno s ogrebotinama, oštećenjem emajla i prepoznatljivim zvukom motora koji ga je podsjećao na nju.
Zbog toga je Denise prvo odbio. Objasnio joj je da mikser ima sentimentalnu vrijednost i da ga ne želi posuđivati. Ona ga je ipak uvjeravala da će paziti i da joj treba samo za jednu tortu.
Na kraju je, kao mnogo puta ranije, popustio.
U subotu je uređaj pronašao ostavljen na trijemu. Bio je prekriven osušenim vrhnjem i glazurom. Kada ga je očistio i uključio, motor je proizvodio zvuk struganja, a ubrzo se potpuno zaustavio.
Denise nije negirala da je tokom pripreme primijetila kako uređaj teško radi. Rekla je da ga je nastavila koristiti jer je pokušavala završiti glazuru dok je čekalo jedanaest ljudi.
„Iskreno, trebala bi mi zahvaliti. Sad barem imaš razlog kupiti novi.“
— Denise
Popravak od 347 dolara doveo je do novih pravila
Servis je utvrdio da se motor pregrijao zbog preopterećenja i nastavka korištenja nakon što je uređaj već pokazivao probleme. Popravak je procijenjen na 347 dolara.
Kada je račun poslan Denise, odbila ga je platiti. Smatrala je da nema smisla davati toliki iznos za uređaj star više od tri decenije.
Vlasnik je na kraju sam platio servis, ali je odlučio da više neće posuđivati stvari pod istim uslovima. Prilika da primijeni novo pravilo pojavila se već narednog vikenda, kada je Denise pripremala proslavu mature svoje nećakinje.
Trebali su joj veliki prijenosni hladnjak, sporo kuhalo i sklopivi stolovi. Dobila je odgovor da ih može posuditi, ali ovaj put uz pisani dogovor.
Svaka stvar morala je biti vraćena do nedjelje u 18 sati, čista, suha i u istom stanju. Tražen je i povratni polog od 350 dolara. Uz njega je ostao i nepodmireni iznos od 347 dolara za popravak KitchenAida.
Važan trenutak: Denise je novi sistem prvo nazvala sitničavim i tvrdila da je sve nastalo zbog „jednog glupog miksera“. Međutim, kada nije uspjela iznajmiti potrebne stolove, vratila se sljedećeg jutra, prihvatila uslove i predala ček na 697 dolara.
Kada je njen novac bio u pitanju, sve je vraćeno drugačije
Nakon proslave Denise je prvi put vratila sve tačno u dogovorenom roku. Stolovi su bili uredno sklopljeni, hladnjak opran i potpuno suh, a sporo kuhalo čisto. Čak je i posuda za posluživanje pića koju je također uzela izgledala urednije nego prije posudbe.
Polog od 350 dolara odmah joj je vraćen. Iznos za popravak miksera ostao je kod vlasnika jer je servis već bio plaćen.
Denise je tada priznala da nije trebala ostaviti KitchenAid vani niti kriviti vlasnika zato što se uređaj pokvario dok ga je ona koristila. Izvinjenje nije pretvorilo situaciju u veliko pomirenje, ali je bilo dovoljno da se njihov odnos počne mijenjati.
Dva dana kasnije servis je javio da je mikser popravljen. Motor je ponovo radio glatko i zvučao kao prije. Tog vikenda vlasnik i njegova kćerka napravili su čokoladnu tortu prema receptu njegove majke.
Granice nisu prekinule odnos, nego su ga učinile jednostavnijim
Denise mjesecima nakon toga gotovo ništa nije tražila. Kada se kasnije pojavila zbog visokotlačnog perača, više nije bilo rasprave oko pravila. Sama je pitala postoje li još obrasci za posudbu, potpisala jedan i uzela uređaj.
Perač je vratila na vrijeme, čist i s punim rezervoarom goriva.
Susjed je godinama vjerovao da bi ga odbijanje ili insistiranje na pravilima učinilo lošim susjedom. Pokazalo se suprotno. Posuđivanje se nastavilo, ali više nije zavisilo od toga hoće li on prešutjeti kašnjenje, prljavštinu ili štetu.
KitchenAid je ostao na njegovom kuhinjskom pultu, sa starim ogrebotinama i okrhnutim dijelom emajla. Njegova vrijednost nikada nije bila u tome koliko bi koštao novi mikser, nego u uspomenama koje je nosio i činjenici da je pripadao njegovoj majci.
