Oglasi – Advertisement
Kako izračunati koliko godina ima vaš pas? U nastavku teksta vam otkrivamo. Mnogi vlasnici pasa i danas bez razmišljanja koriste staro pravilo prema kojem se pseće godine jednostavno pomnože sa sedam da bi se dobila njihova starost u ljudskim godinama. Ta ideja prenosila se generacijama, često bez ikakvog propitivanja. Bila je jednostavna, lako pamtljiva i na prvi pogled sasvim logična, pa nije ni čudo što je opstala decenijama. Ipak, s razvojem nauke i veterinarske medicine, postalo je jasno da stvarnost nije ni približno tako jednostavna.
Prema pisanju portala Danas.ba, savremena istraživanja su pokazala da proces starenja kod pasa zavisi od mnogo više faktora nego što se ranije mislilo. Jedna univerzalna formula ne može obuhvatiti sve razlike koje postoje među psima različitih veličina, rasa i životnih uslova.
Oglasi – Advertisement
-
Zašto poređenje sa ljudskim vijekom vara
Na prvi pogled, ideja o množenju sa sedam ima određenu logiku. Prosječan životni vijek čovjeka iznosi oko sedamdeset do osamdeset godina, dok većina pasa živi između deset i trinaest godina. Upravo iz tog odnosa nastala je gruba matematička računica. Međutim, kako ističe Danas.ba, problem nastaje kada se zanemari način na koji psi prolaze kroz životne faze.
Psi ne stare postepeno kao ljudi. Njihov razvoj u prvim godinama života izuzetno je brz. Dok čovjeku trebaju godine da dostigne fizičku i psihičku zrelost, pas u vrlo kratkom periodu prelazi iz faze šteneta u potpuno formiranu odraslu jedinku. Zbog toga linearno poređenje sa ljudskim godinama gubi smisao već na samom početku.
-
Prve godine života nose najveće promjene
Veterinarski stručnjaci naglašavaju da su prve dvije godine života psa ključne. Tokom prve godine pas prolazi kroz promjene koje bi kod čovjeka trajale deset ili čak petnaest godina. Štene u nekoliko mjeseci uči hodati, komunicirati, razvija osnovne navike i formira ponašanje koje će ga pratiti čitav život. Već u drugoj godini, većina pasa se smatra potpuno odraslom.
Upravo ovdje dolazi do najveće greške popularne formule. Ako se prva godina psa računa kao samo sedam ljudskih godina, zanemaruje se ogroman biološki skok koji se tada dešava. Kako piše Danas.ba, realnija procjena govori da prva pseća godina može odgovarati čak dvadeset ili više ljudskih godina.
-
Veličina i rasa kao presudni faktori
Osim brzog ranog razvoja, proces starenja kod pasa snažno zavisi i od njihove veličine. Male pasmine, poput jorkširskih terijera, čivava ili maltezera, često žive znatno duže od velikih pasa. Njihov metabolizam je sporiji, a tijelo manje opterećeno, što im omogućava duži životni vijek.
S druge strane, veliki psi poput njemačkih doga, bernardinaca ili rotvajlera imaju ubrzan metabolizam i brže trošenje organizma. Iako u mladosti djeluju snažno i izdržljivo, njihovo tijelo brže ulazi u fazu fiziološkog propadanja. Danas.ba navodi da dva psa iste kalendarske dobi mogu imati potpuno različitu biološku starost upravo zbog razlike u veličini.
-
Kako se razlikuje “ljudska” starost kod malih i velikih pasa
Primjeri najbolje pokazuju koliko su razlike izražene. Mali pas star dvije godine može odgovarati čovjeku od oko dvadeset četiri godine. U isto vrijeme, veliki pas iste dobi može imati nešto manju “ljudsku” starost, ali će kasnije znatno brže stariti. Kada mali pas navrši pet godina, procjenjuje se da ima oko trideset šest ljudskih godina, dok veliki pas tada već može biti u biološkoj fazi četrdesetogodišnjaka.
Kako godine prolaze, jaz se dodatno povećava. U desetoj godini života mali pas se često poredi sa čovjekom u ranim šezdesetim, dok veliki pas tada dostiže biološku starost sličnu osamdesetogodišnjem čovjeku. Ove razlike nisu zanemarive i direktno utiču na svakodnevnu brigu o ljubimcu.
-
Praktičan značaj pravilnog razumijevanja starosti
U sredini teksta Danas.ba naglašava da ovakva saznanja nisu samo zanimljiva teorija. Razumijevanje stvarne starosti psa pomaže vlasnicima da prilagode ishranu, fizičku aktivnost i zdravstvenu njegu njegovim stvarnim potrebama. Pas koji je biološki u poznijim godinama zahtijeva drugačiji tempo života, više odmora i pažljivije odabranu hranu.
Savremena veterinarska medicina danas koristi preciznije metode za procjenu starosti psa. Postoje kalkulatori koji uzimaju u obzir rasu, veličinu i tjelesnu masu, kao i alati razvijeni u saradnji biologa i nutricionista. Ipak, kako prenosi Danas.ba, nijedan alat ne može zamijeniti individualnu procjenu koja uključuje opšte zdravstveno stanje, ponašanje i nivo energije psa.
Kako psi stare, sve češće se javljaju problemi sa zglobovima, slabljenje vida i sluha, promjene u ponašanju i povećan rizik od hroničnih bolesti. Prepoznavanje tih promjena u skladu sa stvarnom biološkom starošću omogućava vlasnicima da na vrijeme reaguju i prilagode način života svog ljubimca njegovim mogućnostima.
