Osobe pogođene ovim sindromom percipiraju svoju ruku kao strano tijelo koje djeluje samostalno, bez njihove volje ili svjesne namjere.
Javlja se nakon moždanog udara
Sindrom tuđih ruku tipično nastaje kao posljedica oštećenja corpus callosuma, suplementarne motorne aree, frontalnog korteksa ili parijetalnih regija, što remeti normalnu interhemisferalnu komunikaciju i motorno planiranje.
Najčešće se javlja nakon moždanog udara, neurohirurških zahvata (posebno corpus callosotomy kod epilepsije), traume glave, demijelinizirajućih bolesti ili tumora mozga.
Studija koju su proveli Sarva i Deik (2015), objavljena u Journal of Neurology, sistematizirala je 150 dokumentovanih slučajeva AHS-a, ističući tri glavna podtipa: frontalni, kalosalan i parijetalni.
Frontalni oblik često se manifestuje prisilnim hvatanjem i manipulacijom predmetima, dok kalosalan oblik karakteriše “konflikt ruku”, gdje ruke djeluju antagonistički.
Parijetalni podtip češće uzrokuje osjećaj otuđenja i senzorni deficit.
Neuronaučnik dr. Michael Gazzaniga, jedan od pionira istraživanja split-brain pacijenata, ističe kako kod oštećenja corpus callosuma hemisfere mozga gube mogućnost međusobnog prenosa informacija, što dovodi do “neovisnog ponašanja“ ekstremiteta kontroliranog oštećenom hemisferom.
Terapijske mogućnosti i izazovi
Trenutno ne postoji specifična farmakološka terapija za AHS. Liječenje je uglavnom simptomatsko i uključuje fizioterapiju, radnu terapiju i kognitivne strategije kontrole pažnje i inhibicije pokreta. Neki autori sugerišu da pacijenti mogu razviti kompenzacijske mehanizme kroz vizualnu kontrolu ekstremiteta ili izvođenje zadataka koji uključuju obje ruke.
Sindrom tuđih ruku i dalje izaziva interes neurologa i neuronaučnika zbog svog složenog mehanizma i kliničke prezentacije koja zorno oslikava fascinantnu kompleksnost ljudskog mozga.
