Ispovest ove žene digla je društvene mreže na noge!
Nekada je ljubav dovoljna da započne brak, ali nije dovoljna da ga održi. Ovo je priča o jednoj ženi iz Bosne koja je mislila da gradi dom pun poštovanja, pažnje i razumevanja. Umesto toga, ostala je sama u vezi u kojoj nije bila primećena. Kada je konačno skupila snagu da ode, tada je postala važna. Ovo je njena ispovest o bolu, gubitku i slobodi koju je pronašla tek kada je zatvorila vrata prošlosti.
Njenu ispovest o razvodu donosimo u celosti:
“Udala sam se pre tri godine. Kažu, prva godina braka je najteža. Meni je bila najlepša. Valjda zato što smo kretali od nule. Taman kada smo sve opremili i kada je ostalo da samo još rodim, sve je otišlo do vraga. Počeo je da me zapostavlja jer je gejmer, a kako da to čeka… Sve je bilo na meni. Posao. Čišćenje. Računi. Pranje i kuvanje. Smatrala sam da tako treba. Onda je došla godišnjica braka, druga, poklon nisam dobila. On jeste. Nisu važni pokloni, čak volim da poklanjam mimo tih protokola, ali godišnjica braka je ono nešto…
Onda je došao Bajram. Ispratim ga na Bajram-namaz, jer oca nemam, i čekam sa kafom i baklavom. Ni tu nema bajramluka. Onda 8. mart, nema ni tu. Počinju moji napadi panike, svekrvino poništavanje svega što uradim, njegove uvrede… Ja tonem, a dno se ne nazire…
Odlazim u junu mesecu. Jer više nisam bila srećna. Brak sam smatrala jednim buketom poštovanja, razumevanja, kompromisa, pažnje… Sve drugo je manje bitno. Teško je otići od nekoga koga volite bezuslovno. Milion pitanja, odgovora nigde…
Kada shvati da mu falim, traži me. Kada mu ne trebam, ne postojim. Poslednje tri sedmice sam spavala sama. I samo ta leva strana kreveta zna šta sam izgovarala. Lomila se da li da odem ili ostanem i propadam kao biće. Otišla sam… Sa slonom na grudima, sa gorčinom u ustima i litrima suza. Da, tražio me je, ali više to nije bilo to, iako je ostao mali procenat ljubavi. One ljubavi iz prve godine braka. U avgustu sam predala za razvod kada sam saznala da “ima nekog”. Za njegov rođendan ih i nađem skupa… Čestitala sam rođendan i izašla. Pravdao se kako je drugarica.
Tražio da mu se vratim. Plakao. Ne onoliko koliko sam ja plakala kada sam bila zapostavljena kao žena. Polako sam saznavala mnogo toga. Brzo prestala da volim. Valjda je to ta hijerarhija emocija. 10.2. sam se razvela…
