NOVO

Nakon što smo se vjenčali, vjerovao sam da nas ništa ne može slomiti. Moja supruga Lana bila je moj najbolji prijatelj, moj dom, osoba uz koju sam mislio ostarjeti….. Godinama smo maštali o djeci – o djevojčici s njenim očima i dječaku koji bi nosio moj osmijeh. Svaki kutak našeg stana bio je ispunjen tim […]

The post Ostavio je ŽENU jer nisu imali decu , ali kad se vratio posle PAR godina usledio je PRAVI ŠOK! appeared first on Magazin Dan.

Semka Sokolović Bertok ostavila je dubok trag u jugoslovenskoj kinematografiji, ali bila je i mnogo više od glumice. Izvrsna sportistkinja i nepobjediva šahistkinja obožavala je bridž, u kafani je voljela zabavljati društvo, a bila je i društveno-politička radnica, ali i domaćica u kućnoj haljini, supruga i majka. Isticala je da nije od onih ljudi koji plaču kada im se neka želja ne ispuni, već borac koji stvara sebi prilike. Svoju sarajevsku mahalu nikad nije zaboravila, iako je život odveo ka filmskom platnu.

Rođena je 22. decembra 1935. godine u Sarajevu, u porodici Rasima i Abide Sokolović. Malo ko zna da joj je predak čuveni Mehmed paša-Sokolović te da joj je i deda bio beg. Rasim Sokolović bio je finansijski inspektor, a preminuo je kada je Semka imala svega tri godine. Odrastala je uz majku i sestru Bademu koja je, također, rano preminula u 40. godini, prenosi Kurir.

- Imala sam majku koja je na neki način bila zvijer od žene, a opet je bila žena. Borila se kroz život jer je morala, ali nikada nije gubila svoju ženstvenost. Nije tvrdila da je muškarac, niti je tražila veća prava nego što joj ljudski pripadaju. To je, po mom mišljenju, velika greška, eto. Postoji u tom podneblju u kojem sam odrasla i jedna krilatica: 'Žena nije nikada pametnija nego kad se pravi malo glupa', a to prilično zgodno zvuči. - rekla je u intervjuu za Yugopapir.

Od malih nogu pokazivala je ogroman talenat za šah, te je osam puta osvajala državno prvenstvo u Hrvatskoj. Tokom srednjoškolskog perioda, Semka će se baviti mačevanjem, ali će od ovog sporta morati odustati zbog povrede. Međutim, ostat će joj ljubav za sport - od šaha preko fudbala do veslanja. U Sarajevu je pohađala glumačku školu. Nakon završene gimnazije, glumu je diplomirala na zagrebačkoj Kazališnoj akademiji.

Impresionirala je dr. Branka Gavellu, postala njegov asistent i zaposlila se u Zagrebačkom dramskom teatru (kasnije preimenovanom po velikom reditelju). 

Po završetku studija, postala je član Zagrebačkog dramskog teatra, a prvu filmsku ulogu imala je 1956. godine u drami "U mreži reditelja" Bojana Stupice, a zatim su krenule sa se redaju sve zapaženije uloge. Jedna za drugom.

Nakon uloga u filmovima "Službeni položaj", "Druga strana medalje", "Protest" uslijedio je film Gorana Markovića "Majstori, majstori" po kome je i danas mnogi pamte. To je bila njena glavna filmska uloga.

- Semku sam izvukao iz anonimnosti. Godinu dana prije početka snimanja bio sam u Dubrovniku na letovanju i igrali smo preferans. Ona je došla i sve nam pare uzela. Poslije sam shvatio da je Semka šahovski majstor i kockar. Na kraju sam saznao da je i glumica i doveo je na film - ispričao je svojevremeno Marković.

Postala je majstor velikih scena. Svojim neretko otresitim, strogim nastupom u nekoliko minuta ili sekundi bi se usekla gledaocu u pamćenje, čak jače nego neki glavni glumci.

Jedan od njenih najupečatljivijih uloga je tetke iz Bosanske Krupe iz filma "U raljama života". Upravo u tom ostvarenju je pokazala na djelu ono o čemu je stalno pričala - da nije važno da li je uloga mala ili velika, već koliki je njen značaj u filmu.

– Najvažnije je mjesto i značaj uloge u filmu, ali je važna i sposobnost kreacije. Ako se konstatuje da film može da prođe i bez te uloge, onda ona gubi na važnosti. Bez obzira na zastupljenost ili minutažu, ako se ulogom želi reći nešto ili pokazati, onda je to važna uloga, kao, na primjer, uloga tetke iz Bosanke Krupe koju sam igrala u filmu 'U raljama života'. Ta uloga nije velika, ali je po mišljenjima mnogih vrlo značajna. Ona pokazuje određeni mentalitet i duh kao i ono što se govori u filmu. Smatrala sam da je značajna i da treba da joj se dam i napravim nešto od nje. Glumac može igrati glavnu ulogu i biti prisutan u svakom kadru, ali da sve to nema značenje - govorila je u intervjuu za Politiku.

Tokom osamdesetih godina postala je jedna od najtraženijih glumica, a otkrile su je i televizijske serije, pa se ni nakon penzije u “Gavelli”, u kojem je provela čitav radni vijek, više nije mogla požaliti na nezaposlenost. Iako je bila muslimanka koja je život provela u Hrvatskoj,  koliko je bila voljena govori i činjenica da su joj i posle raspada Jugoslavije redovno stizale ponude iz Sarajeva, Beograda i Ljubljane.

Međutim, suočavala se i sa nepravdama.

– Progutala sam mnogo u svojoj karijeri, a ponajviše sve ono oko nagrada koje nisam dobila. Toga je bilo iz raznih razloga, da sada ne pljujem mnogo po svima nama. Često je bilo dosta kupoprodaja i usluga tipa – ja tebi, ti meni. Kada Miki Manojlović nije dobio nagradu za "Samo jednom se ljubi", a ja za film "Majstori, majstori", rekao mi je: 'Znaš, mi smo gubitnici', tako da ima i dobitnika i gubitnika - otkrila je jednom prilikom.

Osim što je bila velika umjetnica, kako je i sama isticala, voljela je mnogo kockati, a zbog toga je cijenila i glumca Omara Sharifa.

- Ja sam više takmičar, negoli kockar. Ja i kocku, pravu kocku, istinsku, doslovnu kocku shvatam također kao neko takmičenje. I kad igram karte za novac, ne mislim koliko ću izgubiti. Jednostavno, mislim hoću li uopće dobiti ili izgubiti. Znate, to je kod mene više takmičarski nego kockarski duh. Možda bi bio kockarski da sam rođena u drugim uslovima, da sam imala mnogo novaca i da sam mogla ići po svijetu kockati se. Možda bih to izabrala, s obzirom na svoj duh, ali budući da to nije tako, ograničila sam se da to stvarno bude takmičenje u životu. Mislim da to nije ništa loše, da se iz toga može samo nešto dobro izroditi. Kad bi ljudi tako takmičarksi pristupali poslu, pogotovu kolektivnom, iz tog bi mogle nastati samo dobre stvari -rekla je za Yugopapir i potom se osvrnula i na Omara Sharifa sa kojim je dijelila ljubav prema kocki i kartama.

- Volim ga kao glumca, volim što igra bridž, volim ga jer karta, jer je kockar i jer sam i ja sve to - navela je.

Jednom je i kroz šalu rekla: "Zakopajte me sa špilom karata u rukama!"

- Jesam, možda se i onde nađe neko ko će igrati karte. To sam uistinu rekla i ostajem pri tome, jer je to jedan od mojih velikih hobija, koji sam u posljednje vrijeme malo zanemarila. Očito, od svega sam se pomalo umorila. Ali, kad odem u penziju, to će mi biti stalno u rukama, barem se nadam - naglasila je u intervjuu za Yugopapir.

Semka je bila udata za novinara i šahovskog velemajstora Marija Bertoka, a u braku su proveli 48 godina. Nerijetko je isticala da je Mario njena srodna duša, a zanimljivo je da je već pri prvom susretu za njim u Šahovskom klubu znala da će joj upravo on postati muž.

To veče ispratio ju je do kuće, a ona mu je pred ulazom rekla: "Znate, nemojte se ljutiti, ali vi ćete biti moj muž". Ne krijući iznenađenje, on joj je odgovorio: "Nemojte se vi ljutiti, ali ja ne nameravam da se ženim". "Ne kanim se ni ja udavati, ali kada do toga dođe, to ćete biti vi", uzvratila je.

Vjenčali su se poslije osam mjeseci, a upravo uz supruga je Semka Sokolović Bertok zavoljela bridž. Decenijama su imali istu rutinu – svakog četvrtka zajedno su odlazili da se kartaju sa prijateljima. Glumica je obožavala karte, pa je u amanet ostavila da je sahrane sa špilom u rukama. Bračni par Bertok imao je jedno dijete, sina koji je postao stručnjak za računare, a u Americi je studirao i filmsku režiju.

Kada se osvrnula iza sebe, bila je na kraju zadovoljna kako joj je život podijelio karte.

- Mislim da je meni podijelio dobre karte sve dotle dok sam zdrava ja i moja porodica - to mi je osnovna karta, jedina karta koja je, mislim, istinski bitna. Dok je čovek zdrav, duševno i tjelesno, uspesi i neuspjesi nekako se trpe. Glavno da ne boli! Mislim da mi je tu, barem do sada, podijelio dobru kartu. I to mi je najvažnije. A ove druge karte ja sama pomalo držim u rukama, pa malo ispustim, pa malo opet uhvatim, pa tako. Čovek koji nije sposoban podnijeti neuspjeh, ne zna podnijeti ni uspjeh. Romain Rolland kaže: "Slava onima koji ne uspeše."

Semka i Mario, poslije skoro pet decenija zajedničkog života, preminuli su iste godine, u razmaku od nekoliko mjeseci. Semka Sokolović i Mario Bertok u vječnosti počivaju na zagrebačkom groblju Mirogoj.

U martu 2008, Semka je preminula od posljedica moždanog udara u 72. godine. Pet mjeseci kasnije beživotno tijelo njenog muža pronađeno je u Jarunskom jezeru, gde je često odlazio na plivanje.

Objava Bila je potomak Mehmed paše-Sokolovića, a Jugoslavija je obožavala: Zbog kocke postala glumica pojavila se prvi puta na PressMedia.

Vladan Spiridonović Spirko, ključna figura u razvoju niške elektronske muzičke scene, tragično je preminuo u saobraćajnoj nesreći u petak, 7. novembra 2025. godine, na magistralnom putu Danilovgrad – Nikšić kod mjesta Zagorak u Crnoj Gori.

Do nesreće je, iz zasad neutvrđenih razloga, došlo u sudaru Spiridonovićevog automobila i kombija, pri čemu je njegov automobil izletio s puta.

Spirko je bio poznat kao DJ, producent i organizator prvih rejv žurki u Nišu. Kao osnivač kluba XL, utemeljio je prostor koji je imao pionirsku ulogu u promociji andergraund elektronske muzike u gradu. Njegov premijerni javni nastup održan je 1992. godine u legendarnom „Noćnom klubu”, kada je sa samo 16 godina postao rezident DJ. Početkom 90-ih okrenuo se elektronskim žanrovima i od tada je neumorno razvijao sopstveni umjetnički izraz.

Tokom višedecenijskog rada, Spirko je kombinovao različite podžanrove elektronske muzike, stvarajući jedinstven zvuk koji je stalno evoluirao. Osim što je bio vizionar i umjetnik, bio je i producent, promoter, DJ, ali i maestralni frizer-stilista.

Iznad svega, Vladan Spiridonović Spirko bio je posvećen sin, brat, suprug i otac, ostavljajući neizbrisiv trag u životima svojih bližnjih i na muzičkoj sceni Niša, piše portal Niške vesti.

Objava Poznati srbijanski DJ preminuo u stravičnoj nesreći pojavila se prvi puta na PressMedia.

Fitnes instruktorica Teodora Kaćanski (30) ubijena je prije devet godina. Sumnja se da je žrtva mafijaške likvidacije koja je pošla po zlu, te je nevina nastradala. Njeno ubistvo do danas nije razjašnjeno.

Teodora je u noći koja se za nju ispostavila kao kobna, parkirala automobil u Somborskoj ulici kod broja osam, u novosadskom naselju Telep, gdje je živjela sa partnerom Nenadom Stevićem.

Njih dvoje su bili zajedno u automobilu, a u momentu kada je on izašao iz vozila kako bi ušao u stan da nešto uzme, a Teodora Kaćanski se za to vrijeme premjestila sa suvozačkog mjesta, na kom je do tog momenta sjedila, na vozačko.

Upravo u tom momentu iz žbunja je istrčao ubica i kroz zatamnjeno staklo automobila iz “tetejca” ispalio nekoliko hitaca u djevojku i pobjegao sa lica mjesta. Pogodio ju je u vrat, noge i grudi. Hitno je prevezena u bolnicu.

Tri dana kasnije ispred bolnice okupilo se puno Nenadovih i Teodorinih prijatelja kako bi pokušali da spriječe njenu rodbinu da daju pristanak da, na preporuku ljekara, bude isključena sa aparata. Stević nije želio da se pomiri sa odlukom njenog oca, brata i sestre. Međutim, oko 20.30 sati djevojka je isključena sa aparata, jer je praktično bila klinički mrtva od momenta stizanja u bolnicu.

Prvi rezultati istrage ukazali su na to da je Teodora ubijena greškom, a da je prava meta bio njen momak na čije mjesto u džipu se premjestila, kao i da iza likvidacije najvjerovatnije stoji suparnička kriminalna grupa.

U prilog toj tezi išla je i činjenica da je Stević imao dosije, dok Teodora nikada nije imala problema sa zakonom.

Tokom istrage su, u cilju rasvjetljavanja ubistva, izuzeti video-snimci sa nadzornih kamera iz zgrade u kojoj je Teodora živjela sa Stevićem. Problem je nastao kada ključni snimak nije bio dovoljno dobrog kvaliteta, te nije moglo da se utvrdi ko je neidentifikovana osoba koja je pucala u djevojku.

Ubica se na snimku nazirao, ali je od svega u vezi sa njim mogla da se uoči samo jedna stvar koja je specifična – šepao je na jednu nogu.

Taj snimak i operativna saznanja doveli su policiju do Gorana Cvijetića iz Budisave koji je, baš kao ubica sa snimka, šepao.

Uz činjenicu da ni operativna saznanja, ni snimak lošeg kvaliteta nisu bili dovoljni da Cvijetiću budu stavljene lisice na ruke, hapšenja ga je spasilo i to što na licu mjesta nisu pronađeni njegovi DNK tragovi.

Cvijetić je dovođen u vezu i sa ranjavanjem Nika Uskokovića, dva mjeseca nakon ubistva Teodore Kaćanski. Uskoković je likvidiran 23. januara 2017. godine u blizini Osnovne škole “Đura Daničić”.

Vjeruje se da se on, baš kao i Teodora, greškom našao na meti ubice i stradao nevin, jer je vozio džip svog šuraka Gorana Kovačevića Goranca. Ni to ubistvo nije razjašnjeno i nisu prikupljeni materijalni dokazi protiv Cvijetića.

Ipak, dokazi jesu pronađeni u slučaju druga dva zločina. Utvrđeno je da je Cvijetić pokušao da ubije Nebojšu Tubića Žapca u bašti picerije “Aleksandar” u Novom Sadu 2012. godine, u kog je pucao iz “škorpiona”. Jedan metak žrtvu je pogodio u glavu. U drugoj situaciji, prilikom postavljanja eksploziva ispod službenog automobila lidera Pokreta Dinara-Drina-Dunav Tomislava Bokana, ostavio je biološke tragove.

Zbog tih krivičnih djela, Cvijetić je osuđen na 18 godina zatvora. Devet godina kasnije, i dalje nisu “isplivali” dokazi koji bi Cvijetića smjestiti u Solunsku ulicu tog 19. novembra 2016. godine, niti je ikada priznao da je ubio djevojku.

Da je Cvijetić povezan sa Teodorinim ubistvom, kao i pokušajem likvidacije Nika Uskokovića, po svemu sudeći vjerovali su i Teodorin momak Nenad Stević, Goran Kovačević- Goranac, Vladica Rakić i Božidar Bosnić.

Njih petorica su optuženi da su 22. maja 2017. oteli Cvijetića, a na početku suđenja u Višem sudu u Novom Sadu izjavili da se ne osjećaju krivim, te da su izveli “građansko hapšenje samo kako bi ga predali policiji”.

Kovačević je na suđenju ostao pri izjavi koju je dao u tužilaštvu, kada je rekao da su Cvijetića uhvatili na Detelinari, a da je potom on obavijestio Stevića o tome i rekao mu da pozove policiju.

Cvijetić je, po njegovim riječima, pokušao da pobjegne, ali su on, Rakić i Bogdanović, uspjeli da ga savladaju i uguraju u kola.

Objasnio je da “policiju nije pozvao jer je bio u konfuziji zbog svih pređašnjih događaja, plašio se za svoju porodicu, jer je Cvijetić viđen kod njegove zgrade”, piše Blic.

U vezi sa istragom ubistva Teodore Kaćanski, u tužilaštvu se istraga i dalje vodi protiv nepoznatog učinioca.

Kako je “Blic” juče objavio, Nenad Stević koji je bio u vezi sa ubijenom Teodorom Kaćanski uslikan je prije dva dana sa pjevačicom Editom Aradinović.

Njih dvoje su kao partneri došli na koncert Emine Jahović.

Objava Teodora (30) je ubijena greškom, sumnja se da meta bio sadašnji dečko pjevačice Edite Aradinović pojavila se prvi puta na PressMedia.