U današnjem članku donosimo priču o Svetom prepodobnom Alimpiju Stolpniku, jednom od najpoštovanijih svetaca koji je cijeli svoj život posvetio strogom postu, molitvi i potpunom odricanju od svjetovnog života. Ovaj izuzetni asketa, poznat po tome što je decenijama boravio na stubu, i danas ostavlja snažan duhovni trag među vjernicima.
Sveti Alimpije rođen je oko 522. godine u Hadrijanopolju, u porodici duboko ukorijenjenoj u hrišćanstvu. Još u mladosti pokazivao je sklonost ka pobožnosti i tihom, predanom služenju Bogu. Prvo je obavljao dužnosti ekonomа, a kasnije i đakona u crkvi, gdje je stekao poštovanje naroda. Ipak, uprkos tome što je bio voljen i cijenjen, u srcu je osjećao snažan poziv na život u samoći, potpunoj predanosti molitvi i asketskom podvigu.
Upravo ga je ta unutarnja potreba odvela na mjesto koje su ljudi izbjegavali – staro grčko groblje za koje se vjerovalo da je opsjednuto demonima. Na tom prostoru, Alimpije je podigao visoki stub i odlučio da svoj život provede u potpunoj izdvojenosti od svijeta. Tako je nastao njegov neobični podvig.
Na vrhu tog stuba proveo je 53 godine, izložen kiši, snijegu, vjetru i žegi, ali nepokolebljivo istrajan u vjeri. U početku su ga mnogi ismijavali zbog tako neobičnog načina života, ali s vremenom su ljudi u njemu počeli prepoznavati svetost i dolaziti po savjet, utjehu i iscjeljenje. Upravo zbog života na stubu, dobio je naziv Stolpnik.
U njegovoj blizini kasnije su podignuta dva manastira – jedan za monahinje i jedan za monahe. Alimpije je napisao i pravila monaškog života koja su se poštovala u tim zajednicama. U ženskome manastiru živjele su i njegova majka i sestra, dok je on, sa svog stuba, postajao primjer duhovne čistoće, smirenosti i podviga.
Poznat je i po svojoj izuzetnoj skromnosti i strogom asketskom životu. Predanja govore da se hranio isključivo biljnim namirnicama – voćem, povrćem i žitaricama, vjerujući da mu takva ishrana pomaže u očuvanju duhovne čistote i unutarnjeg mira. Njegov život postao je uzor mnogim pustinjacima koji su u njemu vidjeli ideal istrajnosti i potpune predanosti vjeri.
Mošti Svetog Alimpija danas se čuvaju u Kutlumuškom manastiru na Svetoj Gori, gdje veliki broj vjernika svake godine hodočasti tražeći njegov blagoslov. Lik ovog sveca često je prikazan na freskama, a jedan od najpoznatijih prikaza nalazi se u Pećkoj patrijaršiji.
U narodu se Sveti Alimpije štuje i kao čudotvorac. Vjeruje se da je njegovim zagovorom zaustavljena kuga i još mnoge bolesti koje su prijetile ljudima i stoci. Otuda i običaji vezani uz njegov dan: u mnogim krajevima toga dana se ne upreže stoka, niti se jede meso od krava, kako bi dom ostao blagoslovljen i zaštićen. Mnogim porodicama upravo je Sveti Alimpije krsna slava, a kroz generacije prenosi se vjerovanje u njegovu zaštitu.
Njegov život, ispunjen postom, molitvom i strpljenjem, ostavio je dubok trag i do danas služi kao primjer kako se uz vjeru, istrajnost i duhovnu posvećenost mogu nadvladati sve teškoće. Sveti Alimpije Stolpnik ostaje simbol žrtve i duhovne snage, čovjek koji se odrekao svega materijalnog da bi dosegao najviši oblik hrišćanskog podviga.
