Pjevačica Neda Ukraden odrasla je kao jedinica kojoj je obrazovanje bilo nezaobilazan momenat života. Iako se spremala za potpuno drugačiji život od onoga koji danas vodi, dobar deo mladosti provela je na fakultetima, ali i u različitim gradovima.
– Tata mi je bio načelnik SUP-a i svakih 4-5 godina su se selili. Ja sam bila jedinica i prvi osjećaj koji je vezan za djetinjstvo je osjećaj usamljenosti. Ja bih plakala kad bih došla u novi grad, taman upoznam sve, drugare, učitelje, komšije, i opet moramo da se selimo- prisjetila se Neda.
Kada je počeo rat, iz Sarajeva je pobjegla u Beograd sa majkom Anđelijom i ocem Duletom, a taj period duboko je urezan u Nedinom pamćenju jer kako tvrdi nije joj bilo ni malo lako. Ipak i u najtežim momentima muzika je spašavala i bila lijek za dušu.
Dom je na kraju svila u prestonici gdje konačno uživa sa kćerkom i unucima kojima pruža bezrezervnu ljubav.
– Ostala sam svoja. Prije svega, izvela sam svoje dijete na pravi put da bude divno, normalno i vaspitano biće, da ima svoju porodicu i da živimo u međusobnom poštovanju i ljubavi. To je velika stvar- istakla je pjevačica.
I danas osim za jednu od najtalentovanijih na estradnoj sceni, važi i za jednu od najobrazovanijih na našim prostorima.
– Smatrala sam da je moja dužnost, kao jedinice, da budem obrazovana i vrijedna jer su roditelji mogli to da mi priušte. Kako bi rekao moj otac: „Muzika je nešto za popodne, ali čime ćeš se ti zaista baviti?– otkrila je jednom prilikom.
Tokom studija učestvovala je čak i u studentskim demonstracijama, jer kako kaže svako ko je studirao na Filozofskom morao je da bude malo buntovan, ali uprkos studijama koje je završila ljubav prema muzici je prevagnula i danas je sretna što je poslušala sebe i napravila veliku karijeru na koju je ponosna.
