Zamišljeno je gledao ispred sebe. Nicky Wilson je poslije dvanaest godina konačno nešto zatražila od njega – novac za ručak. Djevojka kojoj je uništio život djevojka prema kojoj je ispao bezobraznik čak i veći nego što je zbilja bio, a koja je to manje od svih zaslužila, obraćala mu se kao starom prijatelju. Bio je pomalo nesiguran. Nicky je zvučala dobro, ona je uvijek zvučala dobro. Ali on nijednog trenutka nije zaboravljao da ju je zavolio sa njenih sedamnaest godina, da ju je oženio čim je napunila osamnaest, da joj je sa devetnaest obećao svijet, a sa dvadeset otjerao. Bio…
