Poznata srpska spisateljica Isidora Bjelica je prije par godina preminula nakon dugotrajne borbe sa opakom bolesti. Ona je o svom stanju otvoreno govorila i iznijela ne mišljenje zbog čega je oboljela.
Isidora Bjelica, cijenjena književnica koja je 2020. umrla u 53. godini života, trajno je utjecala na kulturni krajolik, ali i na živote brojnih pojedinaca. Njezino postojanje obilježeno je ne samo njezinim ostvarenim književnim doprinosima, već i izvanrednom hrabrošću i otpornošću u suočavanju s teškom bolešću.
- U trajanju od sedam godina, Isidora je izdržala ograničenja raka jajnika, posebno opasne i prikrivene varijante bolesti koja obično ne pokazuje jasne simptome dok ne napreduje u kritičnije faze. Svake godine gotovo 1000 žena u našoj zemlji oboli od ovog oblika raka, a nažalost više od pedeset posto njih ne preživi. Od 2013. Isidora se bori s bolešću, a na tom izazovnom putu nije se povukla niti je prestala otvoreno pričati o svojim iskustvima.
Njezina borba obuhvaćala je ne samo fizičke izazove, već i emocionalne previranja, jer je bolest utjecala na njezino tijelo dok ju je istovremeno vodila do dubokih spoznaja o životu, ljubavi i vlastitoj otpornosti. U raznim javnim istupima i intervjuima, Isidora je otvoreno artikulirala svoju bolest i svoju životnu filozofiju, dijeleći svoja viđenja i poglede s drugima. Značajan primjer u njezinoj javnoj borbi dogodio se 2016., kada je odlučila otkriti svoje putovanje tijekom kojeg je posjetila 12 zemalja i podvrgnula se raznim terapijama u potrazi za alternativnim mogućnostima liječenja.
Njezina duboka želja da ostane sa svojom djecom, koja su joj služila kao primarni izvor snage, bila je nepogrešiva. “Ne znam kako nastaje rak, ali osjećala sam da ne mogu odustati”, izjavila je tada Isidora, pokazujući svijetu svoju izuzetnu odlučnost i otpornost. Izidorina bitka nije bila samo fizičke prirode. Bila je uvjerena da su emocionalne traume i tuga značajno pridonijele nastanku njezine bolesti. Unatoč zdravom načinu života, koji karakterizira izbjegavanje nezdrave hrane, alkohola i cigareta, osjećala je da su njezina iskustva tuge – ono što je nazivala “galonima boli” – bila ključna u razvoju bolesti.
Isidora je tvrdila da bolest ne proizlazi samo iz tjelesnog zdravlja, već je i duboko isprepletena s nečijim emocionalnim i mentalnim blagostanjem. Tijekom svog putovanja shvatila je da život, iako je prepun patnje, također nudi puteve za samorefleksiju i osobni rast. Suočena s brojnim borbama i neuspjesima, stalno je nalazila otpornost da se ponovno podigne i prikupi snagu da ustraje. Isidora se suočila i sa značajnim financijskim izazovima. Troškovi povezani s njezinim terapijama, osobito onima koje je provodila u inozemstvu, bili su znatni.
Stoga je 2015. godine pokrenuta kampanja prikupljanja novčane pomoći za njezino liječenje u Švicarskoj. Pjevač Vlado Georgiev pokrenuo je inicijativu organiziranja tri humanitarna koncerta za Isidoru, a nastupio je šest sati unatoč vlastitim zdravstvenim problemima. Isidora je izrazila zahvalnost na ovom trudu, duhovito se osvrnuvši na opasku Vlade Georgieva: “Rak je najgora sponzoruša, nikad ne prestaje trošiti.” Iako je bila duboko zahvalna za pomoć koju je primila, Isidora je ostala odlučna i nastavila je tražiti načine da ustraje u svojoj borbi.
Unatoč brojnim fizičkim i emocionalnim izazovima s kojima se suočavala, Isidora Bjelica nastavila je svoj spisateljski rad. Njezini književni prilozi poslužili su kao ogledalo njezinih unutarnjih sukoba. Kroz pisanje nije obrađivala samo vlastita iskustva, već je također nastojala pružiti utjehu drugima. Nekoliko njezinih poznatih romana, u kojima je iskreno prepričavala svoje osobne borbe, nadahnulo je nebrojene čitatelje koji su se suočavali s vlastitim nedaćama. Obilježena emotivnim i iskrenim stilom, njezina je proza poticala osjećaj pripadnosti i motivacije za pojedince koji su prošli slične poteškoće.
Tijekom cijele borbe s rakom Isidora Bjelica ne samo da je snagu crpila iz obitelji, prijatelja i djece, već je mnogima služila i kao svjetionik otpornosti. Svojim je riječima, djelima i životnom pričom utjelovila nepokolebljiv duh, vjeru i hrabrost, zajedno s nepokolebljivim uvjerenjem da se i u najizazovnijim trenucima života može otkriti smisao i ljepota. Njen književni doprinos će trajati, nadahnjujući buduće generacije, jer je ostavila trajan trag u srpskoj književnosti. Njezin hrabri primjer u suočavanju sa životnim nepravdama i nedaćama i dalje će motivirati sve one koji se susreću sa sličnim nedaćama.
