Potisnuo je podrugljiv osmeh. Kakva mora biti žena koja piše o žabama? Mora da je reč o baš čudnom biču. Zagledao se u nju.
Šinejd Barns uopšte nije delovala mrzovoljno. Sedela je na niskoj stolici držeći otvorenu knjigu na kolenima dok su deca sedela na podu i šarala po ilustracijama, a kratka, crna suknja naglašavala je njene duge i vitke noge u elegantnim kožnim čizmama.
Bila je sasvim drugačija nego što ju je zamišljao. Plava kosa padala joj je po uzanim ramenima, lice joj je bilo lepo i skladnih crta, ali najfascinantnije na njemu bile su kao trava zelene oči.
Dejvid ju je posmatrao kako čita svojim malim obožavaocima i pritom menja boju glasa imitirajući različite likove iz knjige. Nije očekivao da će na ovoj promociji zateći prelepu ženu i mada Šinejd Barns svakako nije baš takva, bila je vredna drugog pogleda. Nije mogao odrediti šta ga je na njoj privuklo, jer je bila od onih žena u koje se bolje treba zagledati pa da se primeti koliko je atraktivna. Pre svega, imala je prijatan glas i to ga je odmah privuklo. Naslonio se na policu s knjigama, zanesen njenim glasom, baš kao i deca koja su sedela oko nje.
Kad je stigla do kraja knjige sklopivši korice, čuo je uzdah razočaranja i mali slušaoci odmah su je zamolili da im pročita još nešto. Druga žena, verovatno njena menadžerka, prišla je odigravši ulogu posrednika.
-Žao mi je, deco, ali to je sve. Ako želite da vam potpiše knjigu, stanite ispred stola – rekla je.
Autorka se graciozno podigla s niske stolice i sela je za sto na kojem je bilo nekoliko gomila njenih knjiga, a deca su poslušno stala u red.
Dejvid se unervozio, jer je to značilo da će morati da sačeka da bi popričao sa Šinejd Barns, ali neće odustati, jer mu je potrebna njena podrška da bi svoj plan sproveo u delo. Naoružao se strpljenjem, pa je šetao između visokih regala pretvarajući se da proučava naslove. U jednom trenutku potpisala je poslednju knjigu, pa je prišao stolu.
