Pjevačica narodne muzike Lepa Lukić je već duboko ugazila u devetu deceniju života i već odavno ne održava koncerte ali se do skora pojavljivala kao gošća raznih zabavnih emisija. Ona je uvijek vodila računa o svom izgledu a tako je i danas.
Kad se spomene prava bit narodne glazbe – bit koja opstaje i dalje od gašenja svjetla reflektora – Lepa Lukić je prvo ime koje ispliva na površinu. Ona nadilazi ulogu obične pjevačice; ona utjelovljuje cijelu eru. Njezina karijera započela je prije mnogo godina, u sedamdesetima, no čak i sada, duboko u mirovini, njezina prisutnost i vokalna moć ostaju živahni. Ovaj se fenomen događa jer određene žene ne stare samo; oni samo mijenjaju svoju odjeću.
Cijenjena kao “kraljica narodne glazbe”, Lepa Lukić pomno je pazila na svaki aspekt svog izgleda. Njezina prisutnost nije obuhvaćala samo njezin glas nego i vizualnu prezentaciju. Još tijekom mladosti pokazivala je volju putovati u inozemstvo kako bi nabavila odjeću, odabrala izvrstan nakit i nosila sofisticirane haljine, čime se nametnula ne samo kao uspješna umjetnica, već i kao ikona stila.
Njezin način modnog izražavanja bio je osebujan kao i njezina vokalna prisutnost: svileni šalovi, couture suknje, žena koja je svjesna svojih želja i kako ih utjeloviti kroz svoju odjeću. Taj osjećaj za estetiku zadržao se do danas, pokazujući da ništa nije prolazno kada se ona bavi svojim stavom. U posljednje vrijeme u javnosti se sve više širi svijest o tome da Lepa više voli marame nego perike. Iako se o ovoj temi možda ne raspravlja otvoreno, očito je da je problem gubitka kose prisutan.
S vremenom je korištenje perika postalo opterećujuće, osobito tijekom ljetnih mjeseci kada temperature dosegnu neugodne razine. Umjesto da se povuče, Lepa se odlučila za dostojanstvo, okitila se svilenom maramom na glavi, osmijehom na licu i izrazom koji nije tražio objašnjenja. Javnost je stala iza nje, a modni kritičari njezine su šalove proglasili znakom stila, a ne samo sredstvom prikrivanja. Trenutno Lepa rijetko nastupa; međutim, ona nastavlja zračiti karizmom.
- I njezino prebivalište i njezino postojanje utjelovljuju bit prošlih vremena: spoj topline, melodije i trajne strasti prema glazbi. Iako se više ne bavi profesionalnom karijerom, umjesto toga stvara uspomene koje ostaju drage u srcima njezine publike. Ona predstavlja primjer ideje da se dostojanstvo ne stječe bogatstvom, već utjelovljuje, pokazujući da uistinu izvanredna žena razumije prikladne trenutke da izrazi svoj glas i kada da jednostavno zrači svojom prisutnošću.
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, smatrale su se simbolom plodnosti i obilja još od vremena starih civilizacija. Njihov profil okusa, zdravstvene dobrobiti i kulturni značaj čine ih ne samo bitnim dijelom prehrane, već i središnjom točkom u brojnim legendama i mitovima. Ovaj će esej ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturološku važnost smokava, naglašavajući njihovu važnost u ljudskom postojanju u različitim epohama. Podrijetlo i povijest smokava sežu u Aziju, posebno na Bliski istok i jugozapadnu Aziju.
Ovo voće je poznato od nastanka ranih civilizacija, a bilo je prisutno u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. U rimskoj kulturi smokve su smatrane afrodizijakom, dok su u Egiptu služile u medicinske svrhe. Biblija spominje smokve, a one se pojavljuju u brojnim religijskim i filozofskim tradicijama kao simboli života, mudrosti i duhovnog prosvjetljenja. Na primjer, budistički tekstovi navode da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod smokve. Smokve imaju vrlo hranjiv profil, obiluju vlaknima, vitaminima i mineralima.
Očaravajuća slatkoća smokava može se pripisati njihovoj visokoj koncentraciji prirodnih šećera, dok također osiguravaju značajnu količinu kalija, neophodnog za dobrobit kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K, ključnog za održavanje zdravlja kostiju, i vitamina B6, koji igra ulogu u podržavanju kognitivnih funkcija i imunološkog sustava. Značajna značajka smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; konzumacijom samo pet smokava srednje veličine može se dobiti oko 20% preporučenog dnevnog unosa vlakana, čime se pomaže poboljšanoj probavi i snižavanju razine kolesterola.
Štoviše, smokve obiluju antioksidansima koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti. U različitim povijesnim kontekstima, kulturološki značaj smokava bio je značajan. Na primjer, u Grčkoj je smokva bila poštovana kao sveta vrsta, često povezivana s Demetrom, božicom plodnosti i žetve. U Indiji su smokve simbolizirale i plodnost i blagostanje, a njihova su stabla obično bila posvećena božanstvima. Smatra se da su smokve bile jedno od prvih voća koje je čovječanstvo uzgajalo, što se pripisuje njihovom brzom rastu i otpornosti na sušu.
