Zastranjena želja

LJUBIĆI

Bujna crna kosa padala mu je na široko čelo, obrve su mu oblikovale savršen luk iznad živih crnih očiju, nos mu je bio pravilan, vilica četvrtasta a usta mesnata, još iskrivljena od boli. Sve to mu je davalo surov i opasan izgled. Bio je snažne grade, širokih ramena i mišićavih nogu. Sandy osjeti kako joj noge klecaju pri pomisli na ono što je učinila. Da gaje bolje promotrila, nipošto ne bi bila onako hrabra.
Uza sve to neznanac joj je bio nekako poznat, ali nije mogla reći na koga je podsjeća. Odbacivši taj neugodan osjećaj, okrene se prema Albi.
– Hajde, uđite u taksi i idemo, a ovoga prepustite policiji. -Otvori vrata vozila i pruži ruku Albi da joj pomogne ući. Jedva je čekala da odu odatle. Čovjek se počeo oporavljati a nije se željela ponovo naći u njegovoj blizini.
– Ne, ne, Sandy . . . ne shvaćaš -smijući se reče Alba. – Ovo je moj sin Ari.
– Što? Vaš sin? – Sandy razgorači oči, a na licu joj se čitala nevjerica. – Ne vjerujem … to ne može biti…
Nastavak na broju 2

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.