2125

Obnovljen zavet

Vikend ljubići

– Molim te, nemoj da voziš tako ludo, Klife! – uzviknula je Roksen.
– Bojiš li se? – podsmehnu se Kliford Lejton. – Nikada se ranije nisi plašila.
– Ali, ni ti nikad do sada nisi toliko popio, Klife – odgovorila je Roksen ne-raspoloženo.
KLif se nasmejao.
– Govoriš kao da si mi majka. Blago opominjući, a uz to u odgovarajućem žargonu. Hajde, ne plaši se, draga, ja sam u odličnoj formi – reče mladi čovek veselo.
– Ljudi su uvek u odličnoj formi pre nego što nastradaju! Posle toga obično više nisu.
– Ti se stvarno bojiš, lutko!?
– Gluposti! – progunđala je. Odjednom je osetila da neće moći više da podnosi njegovo hvalisanje. Osim toga, nije vo-lela da je on zove „lutko”. Smatrala je daje to luckasto.
Klif se opet nasmejao podsmešljivo. Bio je sada obesni mladić, pomalo pa-kostan, koji je hteo da se šali. Neko vreme je osluškivao zvuke muzike koja je dolazila iz radija, onda je lako pritisnuo kočnicu i smanjio brzinu.
Kola su u širokom luku prošla krivinu. Brzina je još uvek bila velika. Svaki
Ljubavni vikend roman 3247
put, kada bi Klif okrenuo volan, kola bi se zanela usled jake centrifugalne sile i lebdela neko vreme na kolovozu.
-Jesi li poludeo! – uzviknula je ponovo Roksen. – Ne vozi tako, molim te!
– Moja kola i ja ne dozvoljavamo da nas vređaju! – odgovori Klif toliko ljut da je bio smešan. – Ne, to nećemo dozvoliti. Mi…
On nije završio rečenicu, već je počeo da zviždi melodiju koja se čula sa radija.- Prestani, za ime boga, Klife!
– Prestaću tek kada mi budeš rekla da ti je zlo! – odgovori mladić.
– Zaustavi kola! – viknula je besno Roksen. – Odmah da si zaustavio! Hoću da izađem!
– Izađi, ako možeš! – reče on i opet se nasmeja.
Devojka se zavalila u sedištu i zatvorila oči. Lice joj je bilo bledo.
– Prestani, Klife, molim te – zamolila ga je vrlo tiho. Onda je zatvorila oči i ugledala drvo koje je iskrslo pred njima. Kola su se zanela. na mokrom asfaltu, krivudala tamo-ovamo, a onda je mladić opet imao vlast nad njima… Drvo je nestalo u pomrčini. Tada se pojavila hladna svetlost drugih kola, koja su išla pravo na njih.

Roksen je kriknula. Ugledala je za trenutak jasno osvetljeno Klifovo lice sa izrazom neshvatanja.
Drvo više nisu videli, utonulo je u mrak, a farovi su osvetlili levu stranu kolovoza.

Devojka je ponovo ugledala Klifovo lice, koje je odavalo nemoć, a onda mladi čovek naglo okrete volan udesno. Koji trenutak kasnije začula je prasak iza sebe. Bilo je to kao daje neko udario batinom o stari lim.
Roksen se okrete. Zadnje staklo bilo je gotovo neprozirno, jer se niz njega slivala kiša. Kroz veo sićušnih kapi vi-dela je samo neko svetlucanje.
– 0, Klife – mucala je zaprepašćeno Roksen. On oštro potera auto udesno i pritisnu kočnicu. Kola su jako zaškri-pala, a onda se zaustavila.
Klif gumu vrata sa svoje strane.
Druga kola su naletela na jedno drvo. Jedan far se pri udaru razbio dok je dragi kao neko džinovsko oko tinjao u mraku. U kolima se niko nije micao.
– Ostani u kolima! – rekla je Roksen i povukla Klifa natrag na njegovo sedište. Ona je sada bila pribrana i mogla je hladno da razmišlja. – Zaboga, ostani tu!
– Ah ja moram da pogledam! – promucao je on zbunjeno.
Devojka ga grabo prekide. – Ne izlazi iz kola i vozi dalje! Uradi što ti kažem!
Mladić je pogledao uplašeno i razočarano u isto vreme.
– Roksen, moram da….
– Moraš da odeš odavde!
Klif je odjednom shvatio ćelu situaciju, ah je ipak još malo oslušnuo da li se na-
polju nešto čuje. Bilo je tiho i mimo, samo se čulo ravnomemo rominjanje kiše.
Klif se zavalio u sedište. Motor je bio ugašen. On ga ponovo uključi i auto polako krene.
– Vozi u drugu ulicu i stani tamo -reče mu Roksen.
Uradio je onako kako je ona kazala i zaustavio uz ivičnjak.
– Ostani u kolima! Ja ću pogledati šta se dogodilo.
– Čekaj, Roksen, idem i ja s tobom -uzviknuo je Klif.
– Ti ostaješ ovde! Pobogu, shvati već jednom…
Nije završila rečenicu. Otvorila je vrata i izašla iz kola.
– Odmah se vraćam – reče ona.
Klif je čekao. Zašto sam takav slabić? Zašto sam tako neodlučan, razmišljao je očajno.
Prsti su mu drhtali dok je iz džepa vadio cigarete. Nekoliko puta je morao da kresne upaljačem dok nije uspeo da pripali jednu cigaretu.
Nervozno je povukao nekoliko dubokih dimova.
Zašto se Roksen još nije vratila?
Onda je spazio. Iznenada se pojavila u sumornoj svetlosti ulične svetiljke, koja je škrto osvetljavala ugao ulice. Žurila je prema kolima.
– Šta je? – upita Klif nervozno.
– Sve je u redu – reče ona. – Kola su, istina, uništena. U njima su jedan stariji čovek i neka devojka. Njemu se nije ništa dogodilo, ali devojka leži bez svesti. Ona je glavom udarila u šoferšajb-nu, ah se ne vidi nikakva rana.

Čitaj bez registracije i prijave ili se učlani ispod 👇

Nivo Cijena  
VIP 12 – AKCIJA! 59.90€ sada.
Članstvo ističe posle 12 mjeseci.
Izaberite

← Vrati se na početnu stranicu

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se