1572

Obnovljen zavet

Vikend ljubići

Devojka je ponovo ugledala Klifovo lice, koje je odavalo nemoć, a onda mladi čovek naglo okrete volan udesno. Koji trenutak kasnije začula je prasak iza sebe. Bilo je to kao daje neko udario batinom o stari lim.
Roksen se okrete. Zadnje staklo bilo je gotovo neprozirno, jer se niz njega slivala kiša. Kroz veo sićušnih kapi vi-dela je samo neko svetlucanje.
– 0, Klife – mucala je zaprepašćeno Roksen. On oštro potera auto udesno i pritisnu kočnicu. Kola su jako zaškri-pala, a onda se zaustavila.
Klif gumu vrata sa svoje strane.
Druga kola su naletela na jedno drvo. Jedan far se pri udaru razbio dok je dragi kao neko džinovsko oko tinjao u mraku. U kolima se niko nije micao.
– Ostani u kolima! – rekla je Roksen i povukla Klifa natrag na njegovo sedište. Ona je sada bila pribrana i mogla je hladno da razmišlja. – Zaboga, ostani tu!
– Ah ja moram da pogledam! – promucao je on zbunjeno.
Devojka ga grabo prekide. – Ne izlazi iz kola i vozi dalje! Uradi što ti kažem!
Mladić je pogledao uplašeno i razočarano u isto vreme.
– Roksen, moram da….
– Moraš da odeš odavde!
Klif je odjednom shvatio ćelu situaciju, ah je ipak još malo oslušnuo da li se na-
polju nešto čuje. Bilo je tiho i mimo, samo se čulo ravnomemo rominjanje kiše.
Klif se zavalio u sedište. Motor je bio ugašen. On ga ponovo uključi i auto polako krene.
– Vozi u drugu ulicu i stani tamo -reče mu Roksen.
Uradio je onako kako je ona kazala i zaustavio uz ivičnjak.
– Ostani u kolima! Ja ću pogledati šta se dogodilo.
– Čekaj, Roksen, idem i ja s tobom -uzviknuo je Klif.
– Ti ostaješ ovde! Pobogu, shvati već jednom…
Nije završila rečenicu. Otvorila je vrata i izašla iz kola.
– Odmah se vraćam – reče ona.
Klif je čekao. Zašto sam takav slabić? Zašto sam tako neodlučan, razmišljao je očajno.
Prsti su mu drhtali dok je iz džepa vadio cigarete. Nekoliko puta je morao da kresne upaljačem dok nije uspeo da pripali jednu cigaretu.
Nervozno je povukao nekoliko dubokih dimova.
Zašto se Roksen još nije vratila?
Onda je spazio. Iznenada se pojavila u sumornoj svetlosti ulične svetiljke, koja je škrto osvetljavala ugao ulice. Žurila je prema kolima.
– Šta je? – upita Klif nervozno.
– Sve je u redu – reče ona. – Kola su, istina, uništena. U njima su jedan stariji čovek i neka devojka. Njemu se nije ništa dogodilo, ali devojka leži bez svesti. Ona je glavom udarila u šoferšajb-nu, ah se ne vidi nikakva rana.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se