Ja (42g, ž) hranim svog 17-godišnjeg sina zdravim veganskim obrocima. On me prijavio zbog „prisiljavanja da jede lažnu hranu“. Socijalni radnik je došao tražeći da pregleda moj „prazan“ frižider.
Kada je vidjela da je frižider pun veganskih proteina, lice joj je pocrvenjelo: „Vaš sin nam je rekao da ga prisiljavate da mršavi za hrvanje ograničavanjem hrane. Kaže da je tajno kupovao hamburgere u školi jer je stalno gladan.“
Bila sam potpuno zatečena. Naša porodica je veganska već osam godina, mnogo prije nego što je počeo hrvanje. Ja mu obezbjeđujem obilne i nutritivno bogate obroke sa puno kalorija i proteina iz mahunarki, orašastih plodova, kvinoje i drugih biljnih izvora.
Socijalni radnik je izgledala zbunjeno kada je vidjela naš dobro opskrbljen ormarić i spremnike sa pripremljenom hranom. Tražila je da razgovara sa mojim sinom privatno, a nakon toga izgledala je posramljeno. Očigledno je on prikazao potpuno drugačiju sliku, tvrdeći da ga „gladujem“ i da je njegov trener hrvanja primijetio njegov „drastičan gubitak težine“.
Najviše me povrijedilo otkrivanje da je moj sin prijateljima i saigračima govorio kako sam „ekstremni zdravstveni fanatik“ koji mu ne dopušta da jede „normalnu hranu“. Koristio je naše porodične prehrambene izbore kao izgovor za svoje probleme sa kontrolom težine za hrvanje, čineći mene negativcem u svojoj priči.
Istraga je obustavljena kada su shvatili da nema zanemarivanja, ali šteta u našem odnosu čini se ogromnom. Moj sin sada izgleda posramljeno, ali se nije izvinio. Njegov otac (mi smo razvedeni) misli da sam trebala „samo kupiti malo piletine“ da izbjegnemo cijelu ovu situaciju, što me čini još izoliranijom u svojim roditeljskim odlukama.
Očajna sam što bi moj sin uključio socijalne službe kako bi manipulirao našom porodičnom situacijom, i ne znam kako da popravim naš odnos bez kompromisa svega što smatram najboljim za naše zdravlje i vrijednosti.
Molim za pomoć,
Sarah
