“Nisam vidjela svoju kćerku skoro godinu dana. Nakon što se udala počela se udaljavati. Na moje pozive nije odgovarala. Mislila sam da je previše zauzeta svojim životom.

Onda sam sinoć u pola noći čula panično kucanje na vrata. Bila je to ona. Plakala je i rekla: “Mama, možemo li noćas ostati ovdje?”

Tada sam primijetila da u naručju drži pospanu bebu.

Zagrlila sam ih obje bez riječi. Tada mi je rekla: “Rekao je da sam teret. Uzeo je sve.”

Zagrlila sam je čvršće nego ikad prije i rekla: “Uvijek imaš dom ovdje.” Napokon se nasmijala.”

(Izvor: Brightside / Novi.ba)