Svi koji pripadaju malo starijim generacijama jako dobro se sjećaju glumice i pjevačice Olivere Katarine koja je zaslaja u punom sjaju u filmu Skupljači perja koji već ima kultni status.
U bivšoj Jugoslaviji važila je za jednu od najljepših žena, a uz glumačku karijeru bavila se i pjevanjem. Olivera Katarina, renomirana glumica i pjevačica ovih prostora, jučer je proslavila 84. rođendan. Njezin izvanredan talent i neosporan šarm izazvali su divljenje brojnih obožavatelja, uključujući i Josipa Broza Tita, koji nije mogao odoljeti njezinoj privlačnosti. Olivera Petrović, koja će kasnije biti prepoznata kao Olivera Katarina i Olivera Vučo, rođena je u Beogradu 5. ožujka 1940. godine.
- Pohod u estradu započela je nakon što je diplomirala na Akademiji za kazalište, film, radio i televiziju. U početku je svoje glumačko umijeće iskazivala na pozornici, nastupajući u produkcijama poput “Koštane”, prije nego što je prešla na film. Njezinom nevjerojatnom ljepotom osvojio je cijeli svijet, jer je u svojoj autobiografiji opisala svoj susret s Josipom Brozom Titom. Tijekom mog boravka tamo, moj izvanredan fizički izgled i ponašanje izazivali su značajnu pozornost, što je predstavljalo značajan rizik.
Mnoštvo je pojedinaca uporno tražilo moju pažnju. Dobila sam značajne ponude od jednog crvenokosog suverena, čije ime moram držati u tajnosti jer trenutno vlada jednom nacijom. Ipak, odbila sam njegovu ponudu jer mi je srce bilo privrženo Milanu Galetu Muškatiroviću, proslavljenom vaterpolskom vrataru, koji mi je bio i mentor i najveća ljubav, ispričala je Olivera svoja iskustva u Parizu, prenosi Story.hr. U ranoj produkciji Niške Banje imao sam priliku prvi put sresti Tita.
Iznenađujućim razvojem događaja saznalo se da je Tito stigao u studio i smjestio se iza kamere, usmjerivši fokus na mene. Otpustio je snimatelja i preuzeo ulogu snimanja mene osobno. Susret koji je uslijedio dogodio se dok sam sa svojim suprugom Miladinom Šakićem entuzijastično iščekivala Novu godinu. Milan Vukos nam se obratio da prenese Titov zahtjev da pjesmu izvedem samo za njega. “Odbijanje nedvosmisleno nije bila opcija”, izjavila je Olivera.
Glumica je primijetila da je on stalno pozitivno reagirao na njezino pjevanje i izražavao svoju privlačnost prema njoj. Jednom prilikom, po dolasku, Jovanka ga je gurnula i rekla: “Vidi ko je došao!” Ovaj komentar privukao je glumičinu pažnju, navodeći je na razmišljanje gaji li Jovanka osjećaje ljubomore, s obzirom na njegovu poznatu reputaciju šarmera među ženama. Svakako je utjelovio sve atribute pravog džentlmena. Dogodio se treći susret; usprkos tome, bilo je daleko od plodonosnog.
Uznemiravanje koje sam tada doživljavao nije imalo veze s filmom. Izričito su tražili da mu pjevam na Tari, a da nisam udata, odbila bih. Međutim, nevoljko sam stvarala probleme svom mužu. U tom je trenutku započelo neumoljivo maltretiranje. Činilo se da su bile uključene sve strane, od hrvatske službe do saveznog SUP-a, vojske i šire. Svaka grupa je imala svoj dnevni red. Inzistirali su da nastupam za njega kad god prošeta. Marljivo sam vježbao s trubačima od ranih jutarnjih sati dok mi glas nije postao napet.
Onda je neočekivano stigao Tito, ali orkestra nije bilo. Usred tog meteža prišli su mi ljudi u civilu i rekli mi da se sklonim. U njihovu ponašanju nije bilo privida ljubaznosti; bili su izuzetno grubi. Odjednom su iza mene izašli neki pojedinci koji su mi naredili da nastavim i pjevam ispred Tita. Nekako sam se uspio snaći kroz iskustvo. Olivera je potvrdila svoj status jedne od najizolovanijih žena u Srbiji, koja je provela više od dvadeset godina u samoći. Nedavna otkrića pokazuju da je život Olivere Katarine daleko od idiličnog, jer se bori s problemima siromaštva i neimaštine.
Izvješća sugeriraju da ona živi u unajmljenom stanu u Beogradu i da je počela prodavati namještaj kako bi se prehranila. Unatoč ustrajnom nastojanju, suočila se s višestrukim odbijanjima glede nacionalne mirovine na koju s pravom ima pravo. Izolirana unutar četiri zida i uglavnom napuštena od većine svojih poznanika i kolega, ona doživljava duboku samoću. Unatoč tome, ostaje odlučna u svojoj predanosti očuvanju svog dostojanstva, nepokolebljivo odbijajući prepustiti se očaju.
Izričito tvrdi da neće tražiti pomoć ni od koga. Olivera je na kraju priznala da joj se nisu ostvarile sve životne težnje. Prihvaćajući nepredvidljivost postojanja, ona ga smatra božanskim blagoslovom. Usred bezbrojnih značajnih izazova s kojima se pojedinci danas suočavaju, ona prihvaća svoju situaciju kao da joj je poklonjena i odlučuje je izdržati.
