
Moj 16-godišnji pastorak doživeo je saobraćajnu nesreću na veče našeg venčanja. U jedinici je intenzivne nege, ali je stabilno. Ipak, moj muž je želeo da preskočimo medeni mesec. Rekla sam: „Nije kao da je umro!“ Ali on je insistirao, pa sam otišla sama.
Kad sam stigla, otvorila sam Fejsbuk i ukopala se kada sam videla selfi koji je moj pastorak uslikao iz bolničkog kreveta; pored njega su stajali moj muž i njegova bivša žena. Svi su se smeškali, kao da su savršena porodica. Krv mi je proključala.
Pozvala sam muža 11 puta, ali se nije javio, niti je odgovarao na moje poruke 5 dana. Bila sam skrhana, a moji prvi dani kao mlade pretvorili su se u noćnu moru.
Pre nego što smo se venčali, stalno je govorio da sam mu ja najvažnija osoba u životu. Ali tokom ovog putovanja shvatila sam, šokirana, da mu u stvarnosti uopšte nisam važna i da će njegova prava porodica uvek biti njegov sin i bivša žena.
Izgubljena sam i besna u isto vreme. Šta mislite, kako bih trebalo da postupim?
Iskreno,
Kesi