Prije nekoliko dana su pravoslavni vjernici proslavili jedna od najvećih praznika Đurđevdan a pjesma koja nosi istoimeni naziv je već decenijama poput himne u našoj regiji a izvodi je Bijelo dugme.
Ova je pjesma duboko ugrađena u kolektivno pamćenje stanovništva, ne samo zbog svoje poznate melodije i teksta, već i zbog povijesnog i kulturnog značaja koji utjelovljuje. Iako je izvedba kultne grupe Bijelo Dugme najpoznatija, pjesma ima daleko dublje podrijetlo i narativ koji seže u doba obilježeno neizmjernom patnjom i dubokom tugom. Pjesma “Đurđevdan” ukorijenjena je u romskoj narodnoj tradiciji i izvorno se izvodila kao napjev, utjelovljujući teme tuge i gubitka.
- Široko prihvaćena legenda u zajednici sugerira da su je prvi pjevali zatvorenici u vlakovima smrti, deportirani iz Sarajeva u koncentracijski logor Jasenovac tijekom Drugog svjetskog rata. To se dogodilo na Đurđevdan, značajan pravoslavni praznik koji predstavlja početak proljeća i pomlađivanje života; No, umjesto da ovaj dan proslave sa svojim najmilijima, zatvorenici su se suočili s neizbježnom smrću. U tom mračnom kontekstu pjesma se pojavila kao dirljiv simbol očaja, tuge i posljednjih ostataka ljudskog dostojanstva.
Ova duboka emocija i moćna simbolika omogućili su pjesmi da se tijekom vremena razvije dalje od običnog glazbenog djela. Transformirala se u himnu ne samo tuge, već i ljubavi, sjećanja i gubitka. U izvedbi Belog Dugmeta iz 1988. pjesma nosi naslov “Jurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim”. Ovaj naslov i popratni stih odražavaju bit emocija koje pjesma prenosi — čežnju za voljenom osobom u razdoblju kada se život i ljubav inače slave.
Značajno je da je ovaj stih nastao pod utjecajem umijeća jednog od najpoznatijih kantautora s ovih prostora Đorđa Balaševića. Goran Bregović, frontmen Bijelog dugmeta, otkrio je u intervjuu da je pjesma originalno napisana za film “Kuća za vešanje” redatelja Emira Kusturice. Iako je nastala u polju kinematografije, kasnije se razvila u zasebnu i autonomnu pjesmu koja je počela samostalno napredovati. Bregović je artikulirao da pjesme posjeduju samostalnu volju, ustvrdivši da kada se oslobode autorovih ruku, odlaze u svijet i počinju samostalno postojati. “Pjesme su posebna živa bića”, primijetio je.
Objasnio je da je pjesma izvorno zamišljena kao nježna ljubavna balada – delikatna, izravna, ali duboka. No, zahvaljujući tematskim elementima koje utjelovljuje, načinu izvedbe i svemu što se događalo prije njenog nastanka, pjesma je prerasla svoje početne okvire. Goran Bregović napomenuo je da je pjesma, iako nikad službeno snimljena, posvećena Balaševiću i inspirirana njegovim stihom “a nisam s onom koju volim”. Ovaj je stih pružio emocionalni temelj iz kojeg je nastala jedna od najdirljivijih pjesama ikada skladanih na ovom jeziku.
“Ništa, samo mala ljubavna pjesma”, skromno je primijetio Brega, ističući da je evolucija pjesme u nešto veće svjedočanstvo njenog života izvan njegovog. Doista, raspravljati o Jurjevu samo kao o pjesmi pokazuje se kao izazov u suvremenom diskursu. Razvio se u kolektivno sjećanje, služeći kao glas za one koji se više ne mogu izraziti, hvatajući bit izgubljenih ljubavi, neispunjenih života i trajnih tuga koje ostaju neliječeni. Ipak, unatoč svojstvenoj tuzi, pjesma posjeduje iznimnu snagu.
Naglašava važnost ljubavi, sjećanja i suosjećanja, naglašavajući nužnost sjećanja na prošlost, a također ilustrira dubok utjecaj koji umjetnost može imati, čak i u svojoj tišini. Đurđevdanska pjesma se u suvremenom društvu izvodi i cijeni u različitim kontekstima, uključujući proslave, okupljanja, koncerte, kao iu trenucima samoće kada se pojedinci nađu sami sa svojim mislima. Njegova moć leži u njegovoj sposobnosti da rezonira sa svim ljudima, bez obzira na njihovo podrijetlo, vjeru ili nacionalnost.
U konačnici, svatko od nas ima svoje tumačenje teksta, jer svi čeznemo za nekim s kim trenutno nismo povezani. Najznačajnija snaga ove pjesme možda leži u njezinoj iskrenosti, univerzalnosti i sposobnosti da se uključi ne samo u naše osobne emocije već i u emocije drugih. Skladba “Đurđevdan” nadilazi puki glazbeni zapis; postala sastavni dio našeg identiteta.
