Pepeljuga

Gospodja Kroneck je prezrivo promatrala mladu nepoznatu djevojku, ali je Marija Jung, ne trepnuvši.okom, odolijevala njenom pogledu. Nije se dala smesti. Samo je još čvršće stisla svoje lijepo oblikovane usne.
Nijedna djevojka izmedju onih koje su se zanimale za zaposlenje nije zahtijevala tako smiješno nisku plaću poput ove. Osim toga, nijedna mi se nije svidjela. Ne preostaje mi, dakle, ništa drugo nego da je zaposlim, iako zapravo ne, bih smjela uzeti u kuću tako lijepu i otmjenu djevojku, razmišljala je goispoña Kroneck. Ali kako iskrenost baš nije bila njena vrlina, te je misli zadržala za sebe. Nije joj, naravno, ni htjela kazati da dosad nijedna kućna pomoćnica nije izdržala u njezinom domu duže od nekoliko tjedana.
Marija Jung to nije mogla pretpostaviti, ali da joj je sve to i bilo poznato, ipak ne bi bila došla na pomisao da odbije ponuñeno mjesto. O njemu je sve ovisilo.
Pristojno reče:
— Trudit ću se da steknem vaše povjerenje. Nećete požaliti ako pokušate sa mnom — izusti jedva čujno. Njeno skromno držanje čudnovato je odudaralo od njene otmjene pojave.
Iako se gospodja Kroneck već u početku razgovora odlučila da zaposli Mariju Jung, oholo joj se obrati:
— Očekujem od vas da ćete se truditi da sve obavite prema mojim zahtjevima. Potrebni su mi samo marljivi ljudi. Prilična je smionost zaposliti nekoga tko dosad nije radio slične poslove.
— Dobrom se voljom sve može naučiti.
— Dosad, dakle, još niste bili zaposleni?
— Ne, tek što sam odrasla, majka se teško razboljela, pa sam ja morala zaradjivati za život.