„Bok! Moje ime je Emily. Radim kao marketingašica u velikoj tvrtki i, nažalost, rijetko si dopustim odmor. Posljednji put sam uzela slobodno prije tri godine, i tek sam nedavno uspjela osloboditi dva tjedna u svom rasporedu za dugo očekivani godišnji odmor. Odlučila sam otputovati na Havaje kako bih spojila malo ljenčarenja na plaži s aktivnostima poput planinarenja po nacionalnim parkovima.
Ipak, postojao je jedan problem — uspjela sam nabaviti karte samo za let iz New Yorka za Honolulu, koji traje gotovo 12 sati i polijeće rano ujutro. Znajući da ću doći na aerodrom napola uspavana, odlučila sam unaprijed kupiti sjedalo s dodatnim prostorom za noge. Tako sam mogla udobno odspavati tijekom leta, a nakon buđenja uživati u pogledu na prostrani Tihi ocean. Nakon što sam kupila karte, potpuno sam se posvetila planiranju putovanja i sanjarila o svom odmoru. Nažalost, problemi su počeli čim sam ušla u avion.“
Zatekla druge putnike na svom sjedalu
„Ustajući rano ujutro da stignem na let, naravno da nisam puno spavala. Štoviše, noć prije sam se prebacivala po krevetu i nisam mogla zaspati — što mi se često događa prije putovanja. Zato sam već u taksiju na putu do aerodroma maštala o ugodnom drijemežu u avionu.
Ulazim u avion i, na svoje iznenađenje, vidim 12-godišnjeg dječaka na svom sjedalu, kako skrola po telefonu. Pored njega sjedi njegova majka.
Pitam ih jesu li možda zamijenili mjesta. Pokazujem im svoju kartu i broj sjedala, dvaput provjeravam — možda sam ja pogriješila jer sam pospana. Ali ne, sjedalo je bilo točno.
Majka me tada zamoli da se zamijenimo i, kimnuvši prema dječaku, kaže:
‘Srednje sjedalo nije udobno, a moj sin želi sjediti kraj prozora i gledati oblake.’
Kad sam ga pogledala, to se baš nije moglo primijetiti. Tijekom cijelog razgovora dječak nije podigao pogled s telefona, povremeno bi samo nervozno lupkao po ekranu prstima. Odbila sam i rekla majci da je potpuno razumijem — upravo zato sam i unaprijed rezervirala udobno sjedalo i dodatno ga platila. No žena nije odustajala.“
Pokušala je mirno objasniti svoj stav
„Posljednje što sam željela bilo je svađati se usred aviona. Sve više putnika ulazilo je u kabinu i zauzimalo svoja mjesta, dok sam ja već treći put pokušavala mirno objasniti ženi da je to moje sjedalo i da ga ne želim prepustiti jer sam se nadala malo odspavati i uživati u pogledu na ocean i oblake. Ali sa svakim mojim odgovorom njezin ton postajao je sve neugodniji. Putnici oko nas već su nas počeli promatrati.
Sljedećih 20 minuta obasipala me gomilom prigovora i uvreda. Onda je imala drskosti pitati me: ‘Imate li vi, mlada damo, uopće djece?’ Brzo sam joj odgovorila da to nije njezina stvar, a ona je uzvratila da to znači da nemam i da zato ne razumijem što znači biti majka. Zatim me prozvala djetinjastom, jer navodno odrasla žena želi gledati oblake umjesto da se jednostavno preveze od točke A do točke B. Napala je i moje manire: ‘Mogla ste pustiti dijete, zar je to tako teško?’“
Stjuardese su se umiješale u sukob
„Avion je već bio gotovo pun, stjuardese su počele provjeravati kabinu prije polijetanja, a naša se rasprava još uvijek nastavila. Gotovo svi putnici oko nas gledali su što se događa. Moji argumenti nisu pomagali, žena nije htjela ustati, a dijete je i dalje zurilo u telefon.
Kroz prolaz je prošao stjuard, pa sam ga pozvala u pomoć, pokazala svoju kartu i objasnila situaciju. On joj je mirno rekao da je sjedalo uz prozor zauzeto i da se moraju premjestiti na mjesta koja im pišu na kartama. Žena je još neko vrijeme pokušavala raspravljati, ali onda je došla i druga stjuardesa te ih također zamolila da odu na svoja sjedala. S izrazom potpune nelagode na licima, ustale su se i otišle prema sredini kabine. U tom je trenutku došao i putnik koji je imao sjedalo pored mene (ono na kojem je dotad sjedila žena). Pitala sam se kako bi sve završilo da je stigao ranije.“
Drago joj je što je konačno naučila postaviti osobne granice
„Na tom letu ipak nisam uspjela odspavati. Cijelo sam vrijeme bila uznemirena i u mislima ponavljala cijeli sukob, ali sam bila sretna što sam napokon naučila braniti svoje granice. Pogotovo zato što sam s tim oduvijek imala problema.
Jednom su me s klupe u parku ‘izgurali’ ljudi koji su rekli da nema više slobodnih mjesta. Drugi put mi se u redu za pizzu u Whole Foodsu jedan čovjek jednostavno ubacio ispred i uzeo posljednji komad koji sam ja htjela. A ne mogu ni prebrojati koliko su mi puta ‘ukrali’ taksi.
U svim tim situacijama nisam željela izazivati sukob, bojala sam se konfrontacije i uvijek sam popuštala. Ali ovaj put bila sam iscrpljena i nisam bila na odmoru godinama, pa nisam dopustila da me netko opet pregazi. Obrnila sam svoj stav i obranila se. Odspavala sam kasnije u hotelu i provela dva predivna tjedna na Havajima. A ovu priču i danas rado prepričavam prijateljima.“
izvor: brightside.me
