Polja lavande

Vikend ljubići

– Zar sam ovo ja? – snuždeno je zurila u svoje ružičasto tijelo. Nikad se nije smatrala odveć privlačnom, ali slika u zrcalu učinila je da nelagodno zadrhti. Njezino uvijek čvrsto i zategnuto tijelo doimalo se mršavo, a koža obješena. Koljena su stršila, bedra se stanjila, stražnjica omlohavila, a grudi kojima se ponosila, kao da su se smanjile i razmaknule. Dlanove je prinijela licu. Zar je to blijedo i umorno lice s beskrvnim usnama njezino? Kosa joj je bila bez sjaja, raspuštena i u neurednim pramenovima, a dva modra oka, njezina dva živa, izvora kako ih je Toni nazvao, pretvorila su se u beživotne, izblijedjele duplje.
– Zar sam se u dvadesetak dana mogla ovoliko izmijeniti? – nijemo je zavapila Izabela prema svojoj ojađenoj slici koja ju je bespomoćno motrila. Ili je ovo tek odraz života koji sam vodila zadnjih godina?
Mlada se žena donekle uspjela odobrovoljiti tek kad je pojela ukusnu kokošju juhu. Od topline juhe i Moraninih optimističnih priča Izabela je osjetila da konačno popušta drhtavica koja ju je kao posljedica stresa danima pratila. Slušajući o najnovijim podvizima petogodišnjeg Lovre i o Markovu skorom unapređenju, Izabela se radovala kao da je u pitanju njezina obitelj. Nikad, pa ni toga lipanjskoga ranog popodneva, nije osjetila jal zbog prijateljičina sretnog života. Prejake su bile prijateljske spone da bi ih bilo što uspjelo oslabiti.
– Ako se za ova dva dana dovoljno oporaviš, u subotu te pozivam k nama na ručak. Marko će doći po tebe…
– Vikend služi za odmor, a ne za bavljenje rekonvalescentima – blago je prosvjedovala srčući zadnje žlice juhe.
– Nikad kraja tvojim glupostima – Morana je teatralno prevrtala očima. -Moja dva muškarca jedva te čekaju vidjeti i ako im želiš ispuniti želju, moraš se oporaviti što prije.
– Oporavak mi treba ne samo radi njih… – odgovorila je zamišljeno.
– Nego da se što prije vratiš na posao! – žučno ju je prekinula Morana. – Ti kao da nisi shvatila koliko te menadžerski posao uništio!
– Dopusti da završim – blago je ubacila Izabela. – Jutros, prilikom otpusta, voditelj internog dugo je razgovarao sa mnom. Kao da sam mu prirasla srcu…
-Je li mlad?

POSTANI ČLAN i čitaj ostatak
PRIDRUŽI SE
ULOGIRAJ SE

Discover more from Ljubići online

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Continue reading