U današnjem tekstu donosimo priču o jednom od najpoznatijih duhovnih učitelja savremenog svijeta — Dalaj Lami, čovjeku čije riječi neprestano bude pažnju, smiruju i nadahnjuju milione ljudi. U jednom razgovoru postavljeno mu je jednostavno, ali vrlo duboko pitanje: šta ga najviše iznenađuje kod čovjeka i šta smatra suštinom života. Njegov odgovor nije bio skriven iza složene filozofije, nego je bio jasan, ljudski i snažan – odgovor koji nas podsjeća na ono što svi znamo, a često zaboravimo.
Dalaj Lama je tada govorio o nečemu što svi imamo, a malo ko zna da iskoristi: o jutru. O prvom trenutku dana koji, iako traje svega nekoliko sekundi, ima moć da odredi ton čitavog našeg dana. Ako otvorimo oči neraspoloženi, umorni ili opterećeni mislima, to unutrašnje stanje prati nas satima. Ali ako se probudimo s mirom, zahvalnošću i ljubavlju, dan dobija sasvim drugačiji oblik.
On je podijelio svoju jednostavnu, ali duboku jutarnju mantru. Nije to nikakva tajna formula niti mistična meditacija — samo podsjetnik na zahvalnost. Čim se probudi, kaže sebi da je zahvalan što je živ, što je dobio još jedan dan ljudskog života. Obećava sebi da ga neće protraćiti, da će ga ispuniti dobrotom, napretkom i brigom za druge. Zavjetuje se da neće dozvoliti ljutnji da ga savlada, niti će dopustiti da misli o drugima budu teške ili mračne. Svaki novi dan, kaže, prilika je da učiniš nešto dobro.
Ove jednostavne riječi kriju ogromnu moć. Podsjećaju nas da ništa nije podrazumijevano. U trenutku kada izgovorimo „hvala“, naš um se mijenja: napetost popušta, srce se otvara, a svijet oko nas izgleda drugačije. Tada shvatimo da svrha života nije neumorna jurnjava za postignućima, nego sposobnost da u svakom danu prepoznamo priliku da budemo bolji — prema sebi, prema drugima i prema životu samom.
Ako ujutro, prije obaveza, prije telefona, prije haosa, odvojimo makar minutu da se umirimo i budemo zahvalni, cijeli dan može da poprimi novi smisao. Mala unutrašnja promjena pokreće veliki lanac pozitivnih posljedica. Fokus više nije na onome što nedostaje, nego na onome što već imamo.
Dalaj Lama nas uči da sreća ne dolazi spolja, nego iznutra. Iz našeg stava. Ako dan počnemo sa zahvalnošću, lakše podnosimo izazove, a teške situacije doživljavamo kao prilike za lični rast. Kada kažemo sebi da ćemo dati najbolje od sebe, često dobijamo najbolje nazad. A kad odlučimo da ne nosimo teret ljutnje, nego da biramo dobrotu, oslobađamo prostor u srcu koji nas vodi ka miru.
Svako jutro je novi početak, bez obzira na to šta se dogodilo juče. Možemo ga dočekati mrzovoljno ili ga možemo dočekati kao dar. Onaj ko se probudi s zahvalnošću, u stanju je da i u sitnicama prepozna radost.
Ljepota ove mantre je u tome što pripada svima. Nije važno kojoj religiji pripadaš, koje običaje slijediš ili kakva su tvoja uvjerenja. Važna je poruka: živ si — i taj dan je poklon koji nikada nećeš dobiti ponovo. Ljubaznost koju poklonimo drugima vraća se i nama, jer čovjek koji zahvaljuje postaje i čovjek koji voli.
Dalaj Lama nas podsjeća na prolaznost života, ali ne da bismo se plašili, nego da bismo ga živjeli. Dani prolaze brže nego što mislimo, i upravo zato svaki treba posmatrati kao dragocjen. Ne znamo koliko nam je vremena dato, ali znamo da možemo birati kako ćemo ga provesti.
Sreća, kaže on, ne dolazi kada je sve savršeno. Dolazi kada naučimo da u svakom trenutku pronađemo razlog da budemo zahvalni. Zato ova mantra nije samo lijepa misao — ona je putokaz. Put ka miru koji biramo iznutra.
A sve što treba da uradimo jeste da svako jutro tiho izgovorimo:
„Danas sam živ. Ovaj dan je dar.“
I kada to kažemo iskreno — čini se kao da se cijeli svijet polako mijenja.
