Rodjeni baksuz

Vikend ljubići

Felon je vozila iritirajuće sporo, jedva se kretala, plašeći se prokliza van ja. Držala je pogled strogo usmeren na put, sve dok nije primetila da je ulica Monte Rojal karakteristična po nizu fantastičnih porodičnih kuća. Tada je posvetila pažnju razgledanju kuća, koje su odavale dobra imućna stanja svojih stanara. A ti stanari su bih uglavnom lekari, stomatolozi, veterinari ili advokati, što se moglo otkriti po osvetljenim tablama, postavljenim ispred kuća. U čitavoj ulici nije bilo nijednog javnog objekta, što je objašnjavalo redak saobraćaj. Tu su živeli samo privilegovani, radili su u ordinacijama u okviru svojih kuća, i posećivali su ih samo odabrani klijenti.
Felon je poželela da što pre izađe iz te ulice. Pritisla je papučicu za gas i, već sledećeg trenutka, osetila tup udar prednjeg branika o nešto meko.
Kroz glavu su joj prošle najcrnje misli. Nekoliko dugih sekundi je paralisano sedela, ne usuđujući se da se pomeri. Držala je širom otvorena usta i ispuštala bezglasne krike. Snažno je osuđivala sebe zbog neopreznosti, zbog, čak i minimalnog, odsustva pažnje. Poželela je da vrati vreme unazad, pre momenta u kome je nekoga udarila svojim džipom. Tada bi vozila daleko opreznije i primetila bi da neko prelazi ulicu.
Sva obuzeta užasom, drhtavim prstima je otkopčala sigurnosni pojas i otvorila vrata. Istog trenutka je začula cvilenje neke životinje. Olakšanje ju je obuzelo samo na kratko. Kada je pred sobom ugledala belu pudlu, od čije se krvi zacrveneo sneg oko nje, iznova ju je obuzeo osećaj straha i strepnje.
Felon je ražalošćeno zaplakala i klekla kraj pudle. – Oh, šta sam ti uradila…? Šta sam ti uradila?! Jadnice mala… Molim te, nemoj da ugineš…
Pudla je bolno cvilela, trzajući se čitavim telom. Oko vrata je nosila crveni kaiš, što je navelo Felon da pogleda oko sebe. Očekivala je da vidi vlasnika psa, međutim, kroz gustu vejavicu nije uspela nikoga da vidi. Ulicom, u tim trenucima, nisu prolazili ni pešaci ni automobili.
Felon se tada prisetila da je, na samo nekoliko metara odatle, videla tablu koja je označavala veterinarsku ordinaciju. Bez razmišljanja je skinula svoju skupocenu bundu i položila je po snegu. Tresući se od hladnoće, najpažljivije je podigla pudlu i spustila je na meko krzno svoje bunde. Bilo joj je više nego jasno da je bunda zauvek uništena. Pudla je obilno krvarila, sem toga, dlaka joj je bila mokra i blatnjava. Ipak, nije marila za tim. Smatrala je najvažnijim da pudla preživi, čak i po cenu njene bunde.
Odnela ju je u kola i nežno spustila na suvozačevo sedište. Sva je podrhtavala od uzbuđenja, dok je, gledajući u retrovizor, vozila nekoliko metara unazad. Parkirala je kola najbliže što je mogla vratima veterinarske ordinacije.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se