Kažu da je bol zbog gubitka roditelja neizmjerna i da tek tada, bez obzira na godine, čovjek zaista postaje odrastao. Taj gubitak ne donosi samo tugu, već i duboku unutarnju preobrazbu, jer roditelj je temelj našeg postojanja, stub koji nas podržava i oblikuje. Kada ga više nema, čini se kao da dio naše duše zauvijek nestaje.
Danas, dok bi trebalo da slavi svoj 26. rođendan, Aleksandra Popović suočava se s nemjerljivom tugom. Juče je ispratila svog voljenog oca, Sašu Popovića, na njegovo posljednje počivalište. Taj dan, zapećaćen suzama i boli, ostat će urezan u njeno srce zauvijek, zamijenivši sve druge radosti koje je nekada doživljavala.
Iako su suze bile neminovne, Aleksandra je na očevoj sahrani, uprkos golemom bolu, pokazala izuzetnu snagu i dostojanstvo. Kroz tamne naočale skrivala je oči, pune suza koje nije mogla zaustaviti, dok je ruke prinosila licu u tihom pokušaju da obuzda neizmjernu tugu. No, i u tim trenucima slomljenosti, njena unutarnja snaga bila je očigledna. Pokazala je hrabrost koja je zadivila sve prisutne, uprkos bolu koji ju je iznutra razdirao.
Veza između Aleksandre i njenog oca bila je neizmjerno jaka. Saša Popović nije skrivao koliko je ponosan na svoju kćerku, a svi koji su ih poznavali svjedočili su njihovom posebnom odnosu. Njegova ljubav prema Aleksandri bila je bezuslovna, a ona je bila njegova mezimica, njegova najveća radost i ponos.
Iako je odrasla u porodici jednog od najuticajnijih ljudi na estradi, Aleksandra nikada nije dozvolila da njen život bude pod reflektorima javnosti. Nije koristila očev status, moć ni bogatstvo kako bi sebi olakšala put. Njena skromnost i poniznost bili su odraz odgoja i vrijednosti koje su joj roditelji usadili. Umjesto da slijedi put estradne slave, odlučila je da gradi sopstvenu karijeru. Zavšila je obuke za manikir i pedikir i, korak po korak, pokrenula vlastiti biznis, pokazujući da se oslanja isključivo na vlastite sposobnosti.
Njen karakter se ogleda i u jednostavnim odlukama koje je donosila tokom života. Kada je napunila 18 godina, umjesto raskošne proslave, izabrala je skromno okupljanje u krugu porodice i najbližih prijatelja. Saša Popović je s ponosom pričao kako joj je ponudio da organizuju glamuroznu zabavu, na šta mu je odgovorila da želi samo miran, porodični trenutak. Takav stav nije bio izuzetak, već pravilo u njenom životu.
“Suzana i ja smo joj često donosili poklone, kupovali joj skupe stvari, a ona ih je gledala kao nešto što joj nije ni malo važno”, prisjećao se Saša. “Jednom sam joj rekao: ‘Aleksandra, da ti tata kupi Rolex’, a ona me pogledala i rekla: ‘Tata, jesi li lud? Šta će meni Rolex, ne treba mi sat’.” To je bila suština nje kao osobe — skromna, realna i oslobođena bilo kakvih materijalnih pretenzija.
Iako joj je otac omogućio siguran život, kupivši joj stan u luksuznom kompleksu i poslovni prostor za njen salon, Aleksandra nikada nije živjela od očeve slave. Saša i Suzana su željeli da im djeca imaju stabilnost, ali najvažnije im je bilo da izrastu u čestite i skromne ljude. “Najveći uspjeh roditelja nije u tome šta možemo kupiti svojoj djeci, već u tome kakve smo ih ljude odgojili”, govorila je Suzana.
Gubitak Saše Popovića ostavio je neizmjernu prazninu u srcima svih koji su ga poznavali, a posebno u srcu njegove Aleksandre. No, ono što ostaje iza njega nije samo tuga, već neprolazna ljubav, uspomene i vrijednosti koje je prenio svojoj porodici. Aleksandra će uvijek biti ponosna kćerka Saše Popovića, noseći njegovo naslijeđe ne kroz bogatstvo, već kroz vrijednosti koje su je oblikovale — ljubav, skromnost i čestitost.
Post Views: 256
