Pam je sad pogotovu bila nesretna, jer je za nekoliko novčića morala raditi za dvije, pa i ona poželi dati otkaz. No ipak se nije mogla odlučiti na to, jer je odlučila izdržati šest mjeseci pa to mora i učiniti. Osim toga, kamo bi mogla poći? Jedina osoba koju je poznavala u Parizu bio je Paul Darcy, kolega njenog oca u UNESCO-u, koji je ne bi mogao primiti jer je imao mali stan i brojnu obitelj. Njeni su trenutno bili na Bahamima, kamo je njen otac bio poslan na zadatak, i kuća u Engleskoj će biti zatvorena sve do njihova povratka. Pam je imala nešto ušteđevine koju je donijela iz Engleske, ali to joj nije bilo dovoljno za kartu do Bahama, a s bijednom plaćom koju je dobivala od Delibesovih, nije mogla ništa. Te je večeri telefon nekoliko puta zazvonio, ali to nije bila Sandy. To je nije čudilo, jer je Pariz bio oko tisuću i dvjesto kilometara udaljen od Venecije, a oboje su bili poprilično popili, pa su se vjerojatno negdje zaustavili. No nakon tri dana šutnje Pam se počela brinuti. Sandy je bila neodgovorna u stvarima srca, ali kad bi nešto obećala, onda bi to obično i ispunila. I zašto se onda ne javlja?
