Merion Birkin bijesno zalupi za sobom velika vrata Agencije za
vijesti u Singapuru. Kao sumanuta probijala se kroz masu.
Vlažan vreli vazduh otežavao joj je disanje. Osjećala je kako se
znoj sliva i curi kvaseći joj košulju. Po tisućiti put pomisli kako
mrzi Singapur i kako mora nešto da uradi da bi se vratila u
Njujork. Što je vrijeme više prolazilo sve je teže podnosila vlagu i
vrućinu. Ali zbog toga se niko u Njujorku, u centrali nije
uznemiravao. Točno je znala šta je to što bi joj obezbijedilo
povratak i napredovanje. Trebao joj je intervju, zbog kojeg je sada
bijesno koračala sudaraju ći se sa ljudima na pijaci koji su nosili
vreće i ženama koje su prodavale voće, dok se miris ribe širio na
sve strane. Jedva je čekala da ode pod spasonosni tuš. Ali obećala
je Elizabet Tarner da će da svrati do nje da bi se oprostile. Merion
pomisli kako je Elizabeta sretnica koja može da pobjegne iz ovog
istočnog pakla i osjeti trunku zavisti. Bio je to samo prvi razlog
zbog kojeg je mogla biti ljubomorna, drugi je svakako bio taj da je
Elizabet imala zakazano vjenčanje, ali to nije bilo u njenoj prirodi.
Nije imala vremena za to. Suviše je voljela da živi da bi razmišljala
kako drugi žive,a i prestala je da razmišlja o udaji. Digla je ruke
od ljubavi, svjesna da se to njoj nikada neće desiti. Bilo je to čisto
gubljenje energije. Sada je samo željela da što prije pobjegne
negdje gdje se znoj neće slijevati i gdje neće imati osjećaj da se
istuširala čim izađe napolje. Slijepljene kose i potpuno iscrpljena,
ulete u nisku tro-katnicu gdje su živjeli novinari. Elizabet je bila
samo dva stana dalje od nje. Energično je pokucala razmišljajući
kako bi Elizabetin povratak mogla da iskoristi u svoju korist. Ali
kao da je od vrućine mozak prestao da joj radi. Samo joj je čaša
hladne vode bila pred očima.
