Mnogi smatraju da treba štediti svaki dinar u ovim teškim vremenima i to je istina, ali ponekad treba znati kako da se malo nagradimo ili počastimo.
- Mnoge žene tokom života često zapostavljaju svoje potrebe i želje kako bi svim silama pružile svojoj porodici sve što im je potrebno. Žrtvuju se zbog svojih najbližih, često stavljajući sebe na posljednje mjesto, dok pokušavaju biti idealne majke, partnerice i osobe koje sve drže pod kontrolom.
Ova navika da stalno stavljaju druge ispred sebe može imati ozbiljne posljedice po njihovo zdravlje, emocionalnu stabilnost i unutrašnju snagu. Iako je prirodno da žene žele brinuti o svojoj obitelji i djeci, veoma je važno razumjeti da zanemarivanje vlastitih potreba nije održivo ni zdravo na duge staze.
Mnoge žene svakodnevno ponavljaju fraze poput „Bitno je da su djeca zbrinuta“ ili „Nije to toliko važno, potrošiću na sebe drugi put“, stavljajući svoje želje u drugi plan. Ova stalna odricanja mogu se činiti kao samožrtvovanje, ali na duže staze dovode do emocionalnog i fizičkog iscrpljivanja. Ove žene često ne stignu na preglede, ne posvećuju se svojim hobijima ili ne ostvaruju svoje želje jer stalno čekaju „savršen“ trenutak koji nikada ne dolazi. Nisu svjesne da ove žrtve, iako mogu biti pohvaljene od društva, dugoročno stvaraju unutrašnju prazninu i nezadovoljstvo.
- Jedan njemački pisac ističe da nijedna žena koja stalno štedi na sebi ne izlazi kao pobjednica. Iako se izvanjski može činiti kao junakinja koja je uvijek tu za druge, unutra ostaje iscrpljena, prazna i zanemarena.
Ove riječi nisu pohvala, već upozorenje koje ukazuje na cijenu odricanja koja se mora platiti. Ta cijena nije samo materijalna, nego i emocionalna, jer žena koja stalno daje sebi oduzima energiju, zdravlje i radost života. Iako društvo često slavi takvu žrtvu, stvarnost je takva da na kraju žena koja stalno daje i ništa ne traži za sebe postaje iscrpljena, neprepoznata i nesretna.
Nisu u pitanju samo financije, već i svakodnevna žrtva vlastitih želja i granica. Ove žene često kupuju skupu odjeću za svoju djecu, ali sebi dopuštaju samo ono što je preostalo. One rade prekovremeno, a nikada ne stižu na preventivne preglede, jer uvijek ima nešto važnije. Često plaćaju različite aktivnosti za druge, dok same svoje želje i hobije odgađaju za kasnije. Žrtvuju se u lošim odnosima jer smatraju da nije „vrijeme“ za promjene, bojeći se da bi djeca to mogla shvatiti pogrešno. Ovaj model žrtvovanja postaje normativan, jer je društvo učilo žene da je biti „dobra žena“ isto što i biti tiha, trpjeti i ne stavljati sebe na prvo mjesto.
Iako je takva žrtva često nagrađivana pohvalama, žena koja stalno daje i ništa ne traži za sebe ostaje iscrpljena i nesretna. Okolina je voli i vidi kao „dobru majku“, „savršenu ženu“, ali to samo znači da njena vrijednost ovisi o tome koliko se odriče za druge. Ova zamka stavlja ženu u poziciju da je njen identitet temeljen na tome što je uvijek tu za druge, dok zaboravlja na sebe. U stvarnosti, žene koje ne vode računa o sebi, koje ne postavljaju granice i koje stalno odgađaju vlastite želje, zapravo gube vezu sa sobom.
S vremenom, takve žene počinju osjećati ljubomoru ili tugu kada vide druge žene koje se brinu o sebi. Iako možda to ne izražavaju naglas, duboko u sebi osjećaju sram jer društvo nameće da bi one trebale biti „idealne žene“ koje ne traže ništa za sebe. Taj sram stvara duboki emocionalni vakuum, jer se osjećaju krivima zbog toga što ne zadovoljavaju standarde društva, a također ne zadovoljavaju ni svoje vlastite potrebe.
- To je cijena koju plaćaju žrtvujući vlastitu sreću i dobrobit. Takođe, tu su i propuštene prilike koje ostaju neostvarene, jer su žene stalno čekale „savršen“ trenutak. Propuštaju šanse za putovanja, učenje, promjenu posla, i na kraju se nalaze u situaciji gdje gledaju unazad i razmišljaju „Da sam barem to učinila prije 10 godina“.
Štednja na sebi nije samo stvar novca, to je svakodnevna žrtva vlastitih granica. Svaki put kada žena odustane od svojih želja jer ne želi „pokvariti atmosferu“, svaki put kada gura svoje potrebe u drugi plan jer misli da je jača od svega, to je kompromis koji je dugoročno štetan. Žena nije samo to što daje drugima, ona je važna i zato što mora brinuti o sebi, jer samo tada može biti snažna podrška onima koje voli.
Iako je važno brinuti o obitelji, djeci i prijateljima, potrebno je naučiti postavljati granice i stavljati sebe na prvo mjesto. Kada žena stane na svoje mjesto, kada počne brinuti o sebi, ona zapravo postavlja zdrave temelje za sretan život i za obitelj. Na taj način, ona će svojim postupcima učiti svoju djecu vrijednosti ravnoteže između davanja i brige za sebe. To je put ka ispunjenju, jer samo ako volimo sebe, možemo istinski voljeti druge.
