Nedavna istraživanja sugerišu da su srednja djeca sklonija rizičnom ponašanju, uključujući kriminal, zbog emocionalne zapostavljenosti. Odrasli između najstarijeg, uspješnog brata ili sestre i najmlađeg, razmaženog člana porodice, često se osjećaju zanemarenima i nesigurnima, što može rezultirati prkosom i traženjem pažnje kroz buntovništvo.
Šta je “sindrom srednjeg djeteta”?
Sindrom srednjeg djeteta odnosi se na psihološki fenomen koji opisuje osjećaj zanemarenosti i nedostatka identiteta koji se može javiti kod djece koja odrastaju u porodici s više od dvoje djece, gdje je jedno starije, a drugo mlađe. Ta djeca se često osjećaju zapostavljenima, jer se pozornost roditelja uglavnom usmjerava na najstarijeg (koji često preuzima odgovornost) ili najmlađeg (koji može biti razmažen i zaštićen). Mnogi stručnjaci smatraju da se upravo ovo emocionalno zapostavljanje može odraziti na njihovo ponašanje u kasnijem životu.
Srednja djeca najsklonija kriminalu?
Prema najnovijim istraživanjima, srednja djeca pokazuju veću sklonost rizičnom ponašanju, uključujući delinkvenciju. Studija je utvrdila da su srednja djeca sklonija ne samo prekršajima i malim krađama, već i ozbiljnijim delikventnim ponašanjima, što uključuje nasilne zločine i izazivanje štete. Ova istraživanja otkrivaju povezanost između njihove sklonosti prkosu i nezadovoljstva, što može biti odgovor na osjećaj zanemarenosti i nedostatka priznanja.
Zašto su sklonija delinkvenciji?
Potraga za pažnjom: Srednja djeca često nemaju isti status kao najstariji i najmlađi, što ih može gurnuti u rizična ponašanja kako bi skrenula pažnju na sebe.
Nedostatak identiteta: Zbog stalnog usporedbe s braćom i sestrama, osjećaju nesigurnost u svom identitetu, što može dovesti do prkosa i, u nekim slučajevima, kriminalnog ponašanja.
Obrasci prkosa: Mnoge srednje rođene osobe razvijaju obrasce prkosa prema autoritetu, koji kasnije mogu prerasti u ozbiljnije delikventno ponašanje.
Kako pomoći srednjoj djeci da se osjećaju prepoznato?
Ravnoteža u porodičnim odnosima: Važno je osigurati da se svako dijete u obitelji osjeća voljeno i poštovano. Iako su najstariji i najmlađi članovi često u centru pažnje, srednjem djetetu treba posvetiti posebnu pažnju, čime će se smanjiti osjećaj zapostavljenosti.
Podrška u razvoju samopouzdanja: Pomoć u razvoju zdravog identiteta može uključivati pohvale za njihove uspjehe, bez usporedbe s braćom i sestrama. Uključivanje srednjeg djeteta u vođenje porodičnih razgovora i odluka može im pomoći da se osjećaju važnima i priznatima.
Kreativne aktivnosti i hobiji: Razvijanje interesa i strasti u nekoj aktivnosti može pomoći srednjem djetetu da izgrade samopouzdanje i stvore pozitivan način izražavanja.
