Ipak, načas pomisli da se vrati u postelju i skrije pod pokrivač, ali čvrsto je sumnjala da bi to imalo djelovalo. Klekne kraj postelje i ponovo odmakne kosu s lica, govoreći samoj sebi da ostane mirna. Da misli. Da se sjeti. Tko je u njenoj sobi? Uzalud. Prošla je noć neprestano bila obavijena maglom. Do vraga, nije se čak sjećala ni da se prijavila u hotel!
Duboko uzdahne. Ali ako nije ona zatražila sobu. čija je onda ona?
Glava joj klone na zgužvane plahte i ona s mukom prošapće:
– Sto si učinila, Dolly? I s kim si to učinila?
Iznenada, muškarac u kupaonici prestane pjevati. Dolly podigne oči. Bila je u stupici. Polugola, u hotelu u kojemu su mnogi gosti bili marinci sa svojim obiteljima. A ako bi požurila k vratima, zacijelo bi nabasala na nekoga koga poznaje. Ili koga poznaje njen otac. Ali tko bio da bio, bio bi vrlo sretan da može razglasiti tako masan trač. Dolly Canford je viđena polugola u jednom od najvećih i najotmjenijih hotela u Laughlinu!
Obuzme je očaj pri samoj pomisli na to i počne uvjeravati samu sebe kako zacijelo postoji neki način da se spasi iz tog položaja. Kad joj bar ne bi mozak još bio zamagljen posljednjim tragovima pića! 1 kako će uopće smoći hrabrosti pojaviti se pred svojim ocem?
– Glupačo, glupačo, glupačo! * promrmlja, udarajući čelom po madracu kako bi naglasila svaku riječ.
Uto začuje okretanje kvake na vratima. Dolly uzbuđeno podigne glavu, a plava joj kosa padne na oči. Vrata se polako otvore, i nedostajala je samo rječita glazba nekog filma strave i užasa da obavijesti gledatelje kako glupa glavna junakinja upravo susreće zločestoga progonitelja.
