Bezgranično poverenje

Vikend ljubići

Obasjana svetlošću izlazećeg sunca, plavičasta voda Irskog mora je treperavo svetlucala, odajući prizor kao iz bajke. Neveliki talasi su milovali uzanu šljunkovitu obalu, iza koje su se uzdizale visoke i nepristupačne stene. Nedaleko odatle, prostirale su se travnate livade, prepune sitnog cveća. Po čitavom pejzažu naizmenično su se smenjivali okruglasti brežuljci i oštri, stenoviti vrhovi.
Na tom priobalnom delu Irskog mora, priroda je bila prepuna kontrasta. Idilični, pitomi predeli u vidu travnatih, zelenih pašnjaka, opkoljavale su uspravne, gromadne litice, sa čijih vrhova je pucao pogled na nepregledne horizonte. Na samo nekoliko hektara zemlje, priroda je ponudila svu svoju raskoš, u vidu ustalasanog mora, travnatih padina i divljih, kamenih vrhova. Neverovatan sklad prisutnih boja, od nebesko plave do prolećno zelene, predstavljalo je sliku koja ostavlja trajnu uspomenu.
Sem niskih, trnovitih žbunova i ponekog usamljenog bora, na tom prostoru nije bilo drugog drveća. Voćnjaci i šume su ono što je najviše nedostajalo stanovnicima nevelikog sela Golden Vejl, udaljenog samo kilometar ili dva od obale mora. Ispod kristalno čistog i sunčanog neba najbolje su uspevale masline, čijim uzgajanjem i prerađivanjem su se meštani i bavili. Voće su nabavljali iz obližnjeg Arklova, dok su povrće sami uzgajah u privatnim baštama ili u staklenicima.
Golden Vejl je bilo jedno od onih mesta koje su njegovi mlađi stanovnici napuštali, da bi živeli u većim gradovima. Samo pojedini su ostajali u roditeljskim kućama i posvećivali se tradicionalnim porodičnim poslovima.
Emili Votson je bila jedna od onih koji su odlučili da svoj život trajno vežu za Golden Vejl. Iako je imala želju da se preseli u Dablin, radi studiranja i kasnijeg zaposlenja, srce joj je naložilo da ostane tu gde se rodila, gde su joj živeli otac i majka, kao i Dženi, njena najbolja, nerazdvojna drugarica.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se