Potomak Asteka

Vikend ljubići

Iako je rado primala sve što bi joj Arevalo poklonio, Lupita nije prihvatila vezu sa njim zbog toga. Bila je šarmirana i osvojena njegovim slatkorečivim komplimentima, time što joj je neprestano ugađao, isticao njene kvalitete, ispunjavao joj sve želje. Vodio ju je na sva elitna mesta u gradu i okolini, upoznavao je sa uticajnim ljudima, priređivao najneverovatnija iznenađenja.
Dok su Lupitine drugarice od svojih ljubavnika i muževa dobijale uvrede i ćuške, i bile zarobljene u sopstvenim domaćinstvima, ona je imala tretman kraljice. I beskrajno je uživala u njemu, ne pitajući se da li je bio realan, i da li se odvijao kao deo nekog kobnog plana koji bi, jednoga dana, mogao da joj se obije o glavu.
Tijago se upravo to pitao, i upravo je o tome brinuo. Zato što se, veoma brzo, zaljubio u Lupitu, zato što je postao očaran i opčinjen njenom ljupkošću, njenom spontanošću, pa i time što je bila bezazlena i naivna. Iako je i sam poticao sa periferije velikog grada i imao prilike da upozna mnogo finih devojaka, ukrašenih nevinošću i tradicionalnim vaspitanjem, nijedna ga nije tako brzo i neodbranjivo osvojila kao Lupita.
A ona, pritom, to nije ni želela. Prilikom svakog susreta bi ga ljubazno pozdravila i razmenila sa njim po nekoliko neobaveznih rečenica. Nije propuštala da mu se zahvali na tome što je došao po nju, što je brinuo o njenoj udobnosti.
I nikada nije spuštala pregradu između dela za putnike i onog, namenjenog vozaču i suvozaču. Uvek je rado ćaskala sa njim, i to dok bi razgledala cveće koje bi je uvek sačekalo na zadnjem sedištu.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se