Svaka je osoba svijet za sebe, a voljeti znači moći prihvatiti drugoga zajedno s njegovim sistemom vrijednosti, karakternim osobinama, navikama, neobičnostima … bez pokušaja da ga promijenite. Mnogi ljudi traže partnera, pokušavajući riješiti svoje probleme na ovaj način. Naivno vjeruju da će ih ljubavna veza izliječiti od dosade, čežnje, nedostatka smisla u životu. Nadaju se da će njihov partner popuniti prazninu u njihovom životu. Kakva užasna zabluda!
Kad tražimo partnera s takvim nadama, neizbježno dolazimo do mržnje prema osobi koja nije opravdala naša očekivanja. Tada tražimo sljedećeg partnera, pa drugog, pa opet i opet … Ili odlučujemo provesti ostatak života sami, žaleći se na okrutnu sudbinu. Da biste to izbjegli, morate se baviti vlastitim životom, ne očekujući da će to neko drugi učiniti za vas. Također se preporučuje da ne pokušavate razumjeti tuđi život, već da pronađete osobu s kojom biste mogli surađivati na zajedničkom projektu, dobro se zabaviti, razvijati se, ali ne u cilju liječenja svog života i ubijanja dosade.
Misao da će nas ljubav spasiti, riješiti sve naše probleme i pružiti trajno stanje sreće i samopouzdanja, može nas samo dovesti do zarobljeništva iluzija i poništiti istinsku preobražavajuću snagu ljubavi. Odnosi, promatrani s realne, a ne idealne točke gledišta, otvaraju nam oči za mnoge aspekte stvarnosti. Nema ništa nevjerovatnije od svjedočenja vlastitoj transformaciji pored voljene osobe. Umjesto da tražimo utočište u vezama, trebali bismo probuditi uspavani dio sebe i dopustiti mu da se ispolji: sposobnost kretanja naprijed s jasnom idejom o smjeru kretanja, a time i promjeni i razvoju.
Da bi zajednica ljubavnih ljudi procvjetala, potrebno je sagledati je iz drugog kuta: kao niz prilika za proširenje svijesti, otkrivanje nepoznatih istina i postajanje osobom u punom smislu te riječi. Postavši odrasla osoba koja za opstanak ne treba drugu, nesumnjivo ćete upoznati osobu “iste vrste” s kojom ćete moći podijeliti ono što imate, a ona – ono što ima.
Zapravo je to značenje odnosa: to nije spas, već „sastanak“. Ili bolje reći „sastanci“. Ja sa tobom. Ti sa mnom. Ja sa mnom. Ti sa sobom. Mi u miru.
Treba razbiti mit da ako se dvoje ljudi vole, moraju dijeliti isto mišljenje. To nije tako; voljeti drugu osobu ne znači razmišljati na isti način kao i ona ili je stavljati iznad sebe. Poenta je u uzajamnom poštovanju. Glavna stvar je “voljeti otvorenih očiju”.
Ako uspijemo, neće biti tako teško doći do “zajedničkog imenioca”, jer smo već postigli najvažniji dogovor: prihvaćam te takvog kakav jesi, ti prihvaćaš mene.
Ovo uzajamno prihvaćanje nas oslobađa, daje nam osjećaj slobode, omogućuje nam da prihvatimo i svoja i tuđa osjećanja – i da ih cijenimo. Čim životne vrijednosti vašeg partnera postanu značajne za vas, već možete osjetiti poštovanje prema njegovom načinu života.
Svaka je osoba svijet za sebe, a voljeti znači moći prihvatiti drugoga zajedno s njegovim sistemom vrijednosti, karakternim osobinama, navikama, neobičnostima … bez pokušaja da ga promijenite. A tu ima posla. Teškog posla. Puno rada, gdje možda nećete imati pomagača, jer prihvaćanje drugoga započinje prvo prihvaćanjem samoga sebe.
(Jorge Bucay, Ljubav otvorenih očiju)
