Svaki put kad bi počela padati kiša u Sheffieldu, a nje je bilo sve više i sve češće u listopadu, Alison bi pomislila kako bi bilo najbolje da definitivno preseli nekamo na jug. 1, Italija bi joj bila negdje kao zadnja primisao, mada je vjerovala kako bi i Španjolskoj bilo lijepo živjeti. Konačno, više je ništa i nije držalo ovdje.
Otkad je majka umrla, a tomu je već više od četiri godine, a pogotovo otkad se otac prije nešto više od mjesec dana oženio jednom mladom glumicom koja je bila tek koju godinu starija od je, bila je sve sigurnija kako će kad-tad odseliti.
Užasno se osjećala otkad se to desilo. Činilo joj se da je sad izgubila i oca i to na još gori način nego majku. Sad joj ga je uzela neka bezveznica kojoj po mnogo čemu nije mjesto u njihovoj kući koju je uvijek smatrala i svojom, iako je iz nje i prije očeve ženidbe iselila.
Znala je da je otac voli, znala je da čak i pati što ona i Miriam nikako nisu mogle zajedno, ali istini za volju nije smjela zagorčavati mu život neprestanim uspoređivanjem Miriam i svoje majke. A to je činila i onda kad je znala da ne bi smjela.
Sve je neki dan prevršilo mjeru kad su priredili mali domjenak nakon povratka s medenog mjeseca.
