U današnjem članku vam donosimo važne informacije o ranim razvojnim znakovima kod beba koji ponekad mogu ukazivati na potrebu za dodatnim praćenjem i stručnom procjenom. U nastavku donosimo na koje promjene tokom prve godine života roditelji mogu obratiti pažnju i kada je preporučljivo potražiti savjet stručnjaka.
Prvih dvanaest mjeseci života obilježeno je velikim brojem promjena, a bebe se pritom ne razvijaju potpuno istim tempom. Ipak, postoje određeni obrasci ponašanja koje vrijedi pratiti, posebno kada se pojavljuju zajedno, traju duže vrijeme i odnose se na komunikaciju, kontakt očima i interesovanje za ljude iz okruženja.
Autizam se najčešće dijagnostikuje kasnije, pa cilj ranog posmatranja nije da roditelj sam postavlja dijagnozu. Mnogo je važnije prepoznati eventualna odstupanja i, ako postoji razlog za zabrinutost, na vrijeme razgovarati s pedijatrom ili drugim stručnjakom koji prati razvoj djeteta.
Jedna od svakodnevnih situacija koja može pružiti mnogo informacija jeste hranjenje. Tokom dojenja ili hranjenja na bočicu beba se nalazi neposredno uz lice roditelja, zbog čega se mogu uočiti kontakt očima, reakcije na glas, osmijeh i način na koji dijete usmjerava pažnju.
Ukratko: Dugotrajan izostanak kontakta očima, socijalnog osmijeha, brbljanja, reakcije na ime ili zajedničke pažnje može biti razlog za praćenje razvoja. Pojedinačno ponašanje samo po sebi nije dovoljno za zaključak, jer je važna kombinacija više znakova i njihovo trajanje.
Kontakt očima tokom hranjenja može biti važan signal
U prvim mjesecima mnoge bebe sve češće posmatraju lice osobe koja ih hrani, prate mimiku i reaguju na glas. Oko trećeg ili četvrtog mjeseca može se primijetiti spontano uspostavljanje kontakta očima, kao i kratko prekidanje hranjenja radi osmijeha ili posmatranja roditelja.
Kod neke djece koja kasnije pokazuju razvojne specifičnosti može se primijetiti izrazito rijedak ili veoma kratak kontakt očima. Pogled može češće biti usmjeren prema zidu, plafonu, svjetlu ili drugim predmetima, dok lice roditelja ne privlači pažnju na očekivan način.
Takvo ponašanje ne treba tumačiti kao odsustvo emocija ili vezanosti za roditelja. Važnije je pratiti koliko često se pojavljuje i da li ga prate još neki razvojni pokazatelji.
Osmijeh, mimika i dijeljenje pažnje
Socijalni osmijeh obično se počinje pojavljivati tokom prvih mjeseci života. Beba tada reaguje na poznato lice, glas ili igru i počinje uzvraćati osmijeh.
Pažnju može privući situacija u kojoj dijete i nakon trećeg mjeseca veoma rijetko reaguje na osmijeh odrasle osobe, ne mijenja izraz lica na različite tonove glasa ili pokazuje mnogo veće interesovanje za predmete nego za ljude.
Kasnije postaje važna i takozvana zajednička pažnja. Beba postepeno počinje pratiti predmet pogledom, a zatim pogled prebacivati između predmeta i roditelja. Ako dijete dugo ostaje usmjereno na jednu tačku ili teško dijeli pažnju s odraslom osobom, to može biti nešto što vrijedi zabilježiti i pratiti.
Ključni znakovi koje vrijedi pratiti:
- izrazito rijedak ili kratkotrajan kontakt očima;
- slaba reakcija na osmijeh i mimiku roditelja;
- izostanak ili vrlo rijetko brbljanje i vokalizacija;
- slab odgovor na vlastito ime;
- poteškoće u dijeljenju pažnje između osobe i predmeta.
Brbljanje i reakcija na ime daju dodatne informacije
Razvoj komunikacije počinje mnogo prije prvih riječi. U ranim mjesecima bebe obično počinju ispuštati različite glasove, gugutati i reagovati zvukom kada im se odrasli obraćaju. Oko sredine prve godine često se pojavljuje brbljanje i ponavljanje slogova poput „ba-ba“, „ma-ma“ ili „da-da“.
Ako je beba izrazito tiha, rijetko proizvodi glasove ili ne učestvuje u jednostavnoj „razmjeni“ zvukova s roditeljem, takvo ponašanje može biti razlog za dodatno praćenje. Kod takvih situacija važno je razmotriti i sluh, jer poteškoće sa slušnom percepcijom također mogu uticati na reakcije i razvoj komunikacije.
Između šestog i devetog mjeseca mnoga djeca počinju jasnije reagovati kada čuju svoje ime. Okreću se prema glasu, primjećuju dolazak poznate osobe i pokazuju promjenu ponašanja kada roditelj uđe u prostoriju.
Ako dijete uporno ne reaguje na ime, a istovremeno snažno reaguje na druge zvukove iz okoline, poput televizora ili muzičke igračke, takav obrazac može biti koristan podatak za pedijatra.
Jedan znak nije dovoljan za zaključak
Kratkotrajno gledanje u svjetlo, omiljenu igračku ili neki detalj u prostoriji može biti sasvim normalno. Isto vrijedi i za individualne razlike u brzini motoričkog razvoja. Neka djeca kasnije pužu ili prohodaju, a da pritom uredno komuniciraju, uspostavljaju kontakt i pokazuju interesovanje za ljude.
Ni rezervisanost prema nepoznatim osobama sama po sebi nije razlog za zabrinutost ako dijete prema roditeljima i bliskim ljudima pokazuje toplu i očekivanu reakciju.
Praktičan savjet: Ako primijetite više ponašanja koja vas zabrinjavaju, zapišite konkretne primjere i, ako je moguće, snimite kratke videozapise tokom hranjenja, igre ili pozivanja djeteta imenom. Takvi primjeri mogu pomoći pedijatru da preciznije procijeni razvoj.
Najvažniji su kontinuitet, trajanje i kombinacija više pokazatelja. Umjesto zaključivanja na osnovu jednog ponašanja, korisnije je posmatrati dijete kroz različite svakodnevne situacije i svaku trajniju zabrinutost podijeliti sa stručnjakom.
Zdravstvena napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled, razvojnu procjenu, dijagnozu ili savjet kvalifikovanog zdravstvenog radnika.
