Uleti faca u kafić, sjedne za šank i naruči dupli konjak. Ispije ga na ex i pljune u stranu :
– Pfuj, što baba vozi.
Naruči on drugi konjak, ispije ga na ex i pljune u stranu :
– Pfuj, što baba vozi.
Ponovi se to i s trećim konjakom, pa ga upita konobar:
– Pa dobro, što je tebi?
Kaže ovaj :
– Pa ja sam stopirao, vidim ja ide baba sama u makini, bembara serije 5 nova, aluminijske široke felge, stane ona meni i sjednem ja do nje. Raspali baba 150, drži ona gas, a mi idemo prema zavoju. Stisne baba još gaščinu, bembura pići 220 a zavoj za 20 metara. Pa kažem ja babi:
Ako mi preživimo ovaj zavoj, poližem ja tebi onu stvar.
BONUS PRIČA: “Vožnja života”
Konobar se nasloni na šank, jedva čekajući nastavak priče.
– I? Šta je bilo poslije? – upita kroz smijeh.
Lik uzdahne duboko, pogleda praznu čašu i naruči još jedan konjak.
– Brate… zavoj smo prošli.
Konobar prasne u smijeh.
– I šta onda? Jesi održao riječ?
Ovaj otpije gutljaj i klimne glavom.
– Jesam… čovjek mora držati do obećanja.
– Pa što onda pljuješ poslije svakog pića?
Lik se strese i odgovori:
– Zato što baba vozi kao da je osvojila reli Monte Karlo! Čim sam završio, opet stisla gas!
Konobar se počne gušiti od smijeha.
– Koliko ste vozili?
– Ne znam tačno… samo znam da sam u jednom trenutku vidio tablu za izlaz iz grada kako prolazi unazad.
– I šta si radio?
– Ništa! Držao se za sjedište i molio Boga da baba ima dobre kočnice.
U tom trenutku jedan gost iz ćoška dobaci:
– A gdje je baba sad?
Lik pokaže prema parkingu.
– Napolju… pere BMW i pita me hoću li na još jednu vožnju.
Cijeli kafić prasnu u smijeh.
Konobar ga pogleda i kaže:
– I hoćeš li?
Lik zastane sekundu, pa slegne ramenima:
– Brate… poslije ovoga ili ću umrijeti… ili ću naučiti uživati u životu.
